TunelaRIna

“Jednom davno, kada je bio veliki rat, avioni su letjeli po nebu i bacali bombe koje su radile veeeliki BUM. Talijanski su vojnici izgradili ovaj tunel da se ljudi imaju kamo sakriti” – vrlo glasno i uz puno dramatike uzbuđeno sam objašnjavala dvogodišnjaku gdje se nalazimo. Prestravljeno dijete gledalo me velikim očima, tamo negdje na rubu fascinacije avionima i straha zbog lude žene koja priča o bombama. Dijete očito nije moje, a ja sam očito zaboravila kako treba s dvogodišnjacima. Smirila sam doživljaj, suza nije kanula – sretni smo nastavili šetnju novootvorenom riječkom atrakcijom.

U Riječki smo tunel ušli kod katedrale Sv. Vida. Odamah na ulazu bombardirali smo gđicu za pultom s pitanjima hoće li upaliti ona super svjetla. Jer mi pišemo za Kruzove. I Stiluetu. I Extravagant. S nama je i fotoreporter iz Novog lista. Jasno, upalila je svjetla. Nije imala šanse protiv ovolikog medijskog napada. Svako spominjanje bombardiranja i napada je slučajna. A svjetla… svjetla su mrak. Znam koliko ovo smiješno zvuči, ali teleportiralo nas je u drugu dimenziju. Djeca su bila oduševljena. Dvije djevojčice i jedan dječak. Mi isto.

 

Light show – ne znam je li to prava riječ za ovu svjetlosnu instalaciju, traje kratko. Nakon njega upadneš u malo mraka. Mrklog. I onda nastavljaš normalno, uz finu rasvjetu. Ni pretamno, ni presvijetlo. Šetnja kažu traje desetak minuta – nama je trajala puno duže. Tako je to kad uzmeš djecu. Jedno želi gacati po blatu, drugo hoće skrenuti tamo kamo se ne smije, treće bi na kavu, ja bi se fotkala dok skačem, gospoda s fotoaparatima mi objašnjava da je premračno za to… Long story short, svatko ima svoju ideju. Ali na kraju, svi smo nekako zadovoljni. Sama činjenica da se možeš prošetati riječkim podzemljem zvuči nekako kulerski mračno. Šetamo i zadovoljni smo. 🙂

 

Dolazimo do kraja, kad eto opet mraka. Crnog. Vrijeme je za light show. Naravno, želimo se vratiti i proći rutu još jednom. Stvarno nam se svidjelo. Ali ne. Muško dijete je već izašlo, a ženska djeca su se prestrašila mraka. Plaču. U kanonu. Izlazimo. Nikad uzbudljivija šetnja od katedrale do Dolca. 😉

Foto: Ivor Mažar
Foto: Ivor Mažar
Foto: Ivor Mažar

 

Možda će te zanimati…

  • tunel je izgradila talijanska vojska za vrijeme Drugog svjetskog rata, za civilnu zaštitu
  • dug je 330 metara, širok oko 4 metra, a ako si viši od dva i pol metra, mogao bi biti u problemu. Srećom, pa nisi toliki 😉
  • “spustit” će te na dubinu od 10 metara
  • teta na ulazu nam je rekla da je zbog rasvjete bolje ići u smjeru od katedrale do Dolca (ne znam kako je kad ideš obrnuto, djeca su plakala)
  • ulaz je besplatan
  • možeš šetati podzemljem svaki dan od 9 do 21 sat
  • za svjetlosnu divotu zaslužan je multimedijski umjetnik Sandro Đukić. Živio
  • nemoj doći u finim cipelama, blato je i šljunak
  • probaj se uslikati dok skačeš, da vidim kako će ispasti. Meni nisu dali

Ova se ja pravim da ulazim. Tu smo zapravo izašli 😉

 

Related:

Inside of a military tunnel

10 Comment

  1. Izgleda bolji od Zagrebačkog 🙂 🙂 🙂

    1. Pa čak i je… barem od onog blagdanskog izdanja… jučer sam vidjela fotke od proljetne verzije… s cvijećem… predivno baš 🙂

      1. Poslala sam mamu za vikend u Zagreb da istraži jesu li slike vjerodostojne 😉

        1. Molim te, javi… 😀 🙂

          1. Kaže mama: imaš dvije cvijetne instalacije, ništa ne propuštaš. 😉 😉

          2. Odmah mi je lakše 😀

  2. […] No, puno bolje o svemu piše Adriana, ona će vam otkriti puno više, stoga uživajte  u njezinim dojmovima i brzo kliknite: OVDJE. […]

  3. Znala sam da sam nešto zaboravila jučer dok sam bila u Rijeci. 🙂 Super je!

    1. Bit će prilike 🙂 Valjda ga neće zatvoriti tako skoro 😀

Leave a Reply

%d bloggers like this: