O psima i putovanjima #usputnica

– Ja bih psića. Ajmo nabaviti pisća… točno se sjećam kako sam mu negdje između sumanutih plesnih koraka i isipijanja tko zna koje čaše, na dočeku nove godine, prije devet godina vrištala na uho.
Može, vrištao je natrag. Ako ovo nije najbolji love story ikad, ja ne znam…
Svemir je htio da s nama bude i prijatelj veterinar kojemu smo oduševljeno pijani rekli da nam nabavi psića. Malog. On je kasnije povraćao, a mi se ne sjećamo kako smo došli doma.
Nazvao nas je drugo jutro, čisto da priupita jesmo li bili ozbiljni i želimo li stvarno psa, jer, eto, baš ima jednog za nas. Kako se dođavola sjeća??? I šta`š sad. Ne možeš biti šupak i reći da nisi mislio ozbiljno, da kad piješ želiš i zmiju za kućnog ljubimca, da nisi baš razmislio o toj odluci.
Naravno da smo mislili ozbiljno, procijedila sam. Imali smo tako par minuta vremena da zamislimo i posložimo život s psom. 
Ostavljena zbog trudnoće
Stella nam je stigla kad je imala godinu i pol dana. Uzeli smo ju iz veterinarske stanice. Izgriženu. U ranama. I dan danas ispod guste dlake, sada na tim mjestima sijede, vide se posljedice. Zavoljeli smo ju na prvi susret. Odmah smo znali da je naša. Njeni ljudi su ju ostavili izgrižnu i nisu se više vratili. Jer su čekali dijete. A svatko valjda zna da psi i djeca ne idu zajedno. Kolutam očima upravo. 
Uglavnom, da smo ju uzeli dok još nije imala ime, zvala bi se Milka ili tako nešto kul. Ovako je ostala Stella. Zvjezdana. ZvjeRzdana.
S nama putuje na Vis ili negdje bliže, po Hrvatskoj. Vožnju autom podnosi dobro, brodom još bolje. Kada idemo negdje drugdje, dalje, čuvaju ju nonići. Hvala im na tome.
Zašto ovo pišem? Zato jer me svake godine iznova čude vijesti da ljudi ostavljaju kućne ljubimce na cesti jer idu na godišnji. To se stvarno događa?!??!? Nemaš baku/nonu/prijateljicu/kogagod da pričuva? Ok, imaš hotele za pse… ili zdravi razum, pa onda prije nego nabaviš psa razmisliš o tome hoćeš li ga moći pustiti kome kada putuješ. Mi smo u svoj nepripremljenosti znali da imamo. A ako baš nemaš izbora, i onda ga zapravo imaš. Ili putuj s psom. Ili ne putuj. Ne budi džubre. Psi su ljubav. A u ljubavi ne valja biti džubre.
 

Leave a Reply

%d bloggers like this: