Milano - grad u kojem nemate što vidjeti?

Osobno, nije mi Milano nikada bio pri vrhu prioriteta. Ipak, posjetila sam ga dva puta i baš se nikako ne mogu složiti s onima koji kažu da se tamo ne isplati otići jer se nema što vidjeti. Osim Duoma, jelte. I istina, Duomo je ona slika koju zamislite kada netko kaže Milano. Ali da budem sasvim iskrena, toliko je lijep da se isplati potegnuti i samo da se prošetate po njegovim terasama. Idealan je to grad za kratki city break ili kao baza za izlete do jezera Como i tome sličnih prirodnih ljepota.

U ovom vam tekstu zato donosim poguranac, inspiraciju, ideju… nazovite t kako hoćete – za vikend u Milanu!

Kako do Milana?

Ovisno o tome gdje ste stacionirani, najbezbolnije je otići avionom ili, u našem slučaju, vlakom. Iz Zagreba se nudi direktna Ryanair linija do aerodorma Bergamo, što znači da će vam do centra trebati dodatnih oko sat vremena vožnje BUSOM ili taksijem.

Mi se pak odlučujemo autom do Trsta gdje sjedamo na vlak. Četiri sata kasnije, evo nas na Milano centrale stanici, u samom centru grada.

Ako se i vama sviđa ideja putovanja vlakom, dobro je znati da je Italija odlično povezana željeznicom, vlakovi su udobni, a kada ulovite dobru cijenu, zaista su i isplativi.

Karte sam tražila preko stranice TRENITALIA na kojoj su izlistani svi polasci za tražene datume.

SAVJET: Ako se odlučite za FrecciaRossa brze vlakove i putujete s djecom, obratite pažnju na FrecciaFAMILY ponudu s kojom završite u business klasi, a kartu plaća samo odrasla osoba. Djeca do 15. godine putuju besplatno. U ovoj klasi su u cijenu uključeni voda, kava, sok… kao i paketić s hranom (keksi, grickalice), a karta vas izađe jeftinije nego u ekonomskoj klasi.

Dobro je znati i da su FrecciaRossa vlakovi pet friendly, opremljeni su utičnicama za punjenje mobitela, tableta…

Ako pak letite iz Zagreba, OVDJE pronađite popis jeftinijih parkirališta koja mi koristimo.

Gdje se smjestiti?

Kao i u svakom velikom gradu, važno je da ste u blizini metroa. Cijene smještaja su me, priznajem, malo iznenadile. Potpunom cijenovnom luđaštvu pridonijela je i činjenica da se taj vikend odvijao popularni sajam interijera, kao i činjenica da smo hotel tražili dan prije polaska, tako da sam izrazito zadovoljna cijenom, lokacijom i hotelom. Nije luksuz, ali je veliko, čisto i na pet minuta hoda od metro stanice. Jedno noćenje u BB hotels Aparthotel Visconti za dvije osobe platili smo 125 €.

Kako se kretati po gradu?

Najveći dio ćete proći na noge, a kada zatrebate metro – kada dolazite samo na vikend, najjednostavnije je plaćati karticom. Mi u ovu svrhu koristimo Revolut koji samo prislanjamo. Baš kao i u Londonu.

Jedna karta traje 90 minuta unutar kojih možete više puta ulaziti i izlaziti iz metroa, a kada dođete do iznosa dnevne karte, prestane skidati novce. Detaljnije o svim opcijama karata pronađite OVDJE.

Djeca mlađa od 14 godina ne plaćaju kartu i prolaze zajedno s odraslom osobom.

Za snalaženje po gradu koristili smo dobri stari Google Maps.

Što vidjeti u dva dana?

Tehnički, imali smo nepuni dan i pol, a obišli smo sve ovo:

Duomo

Milanska katedrala, impresivna s koje god strane pogledate, ali kada se popnete na njezine terase, to je druga dimenzija! Jedna je ovo od najvećih kršćanskih crkvi u svijetu s navodno najvećim brojem gotičkih statua. Milanski Duomo krasi tri tisuće skulptura, a najbolje je diviti se svemu s krovova.

Ulaznice kupite online, sa službene stranice. Možete ih kupiti i na licu mjesta, ali može vam se dogoditi i da je rasprodano, a onda ćorak!

Postoji više kombinacija – najjeftinije su one koje uključuju penjanje po stepenicama. Oko 260 ih je i ne znam kakve su za gore, ali one po kojima sam se spuštala su uske i zavojite. Meni kao klaustrofobičaru, silazak nije bio najugodniji.

Mi smo kupile “combo lift” – gore smo išle liftom, a natrag pješke. Uključen je i obilazak Duoma iznutra, kao i Duomo muzej.

Na ulazu pregledavaju torbe i ruksake – ne smijete imati ništa stakleno, kao ni kofere i putne torbe. Tamo nemaju mogućnost čuvanja prtljage.

Kolica također ne prolaze, eventualno manja kišobran kolica, ali nećete se s njima usrećiti gore.

Trenutna cijena je od 7€ za djecu/14€ za odrasle do 15€, odnosno 30€ ako uzimate ulaznice za fast track i lift.

Djeca su od 6 do 18 godina.

Najmanja gužva je odmah po otvaranju, u 9 ujutro.

Galerija Vittorio Emmanuelle II

Odmah uz Duomo nalazi se poznati “prolaz” – najstariji još uvijek postojeći trgovački centar u Italiji. Dom je ekipi poput Guccija, Prade, Vuitona… ako ste siromašni kao mi, onda se dođete diviti samo arhitekturi. Središnjim dijelom dominira velika staklena kupola, a kada dođete, ne zaboravite pronaći na podu mozaik koji prikazuje bika. Vidjet ćete udubinu na osjetljivom mu dijelu – na bikovim se jajcima, naime, možete tri puta zavrtjeti na peti. Kažu, za sreću. Nemojte slučajno da ne probate. Ja sam se zavrtila četiri puta, za svaki slučaj.

Bosco Verticale

Ako volite neobičnu arhitekturu, zaputite se do kvarta Puorta Nuova. Naići ćete tamo na dva nebodera koji su dom za preko 20 tisuća stabala i biljaka. Žive tamo i ljudi, jel. Njh tristotinjak. Izgleda fantastično. Poput ogromne vertikalne šume. Oba nebodera koriste obnovljivu energiju iz solarnih panela, kao i filtriranu otpadnu vodu. Drugim riječima, potpuno su samoodrživi i tamo možete živjeti čak i ako niste skloni održavanju biljaka na životu.

Kroz Parco Sempione od Castella Sforzesca do Arco della pace

I Milano poput mnogih velikih gradova ima svoju zelenu površinu. Parco Sempione je zeleno srce Milana, najveći je to gradski park koji podjednako vole i lokalci i turisti. Ovuda ćete prošetati na putu od srednjovjekovne utvrde, danas muzeja, Castello Sforzesco do Arco della Pace. Prijeći ćete preko mosta sirena, a možete i protrčati, biciklirati ili, jednostavno, zavaliti se na travu. Onako kako to vole u europskim gradovima. ne znam zapravo zašto kod nas taj nadasve divni običaj nikada nije zaživio.

Brera

Stigli smo ugurati još i živahnu četvrt Brera. Punu restorana, kafića i dobre energije. Za sve paštare, ovdje se nalazi i posnata Osteria da fortunata. Prepoznat ćete ovaj restoran po tetama koje ručno rade tjesteninu, a sve to vidite kroz velike prozore, ali i po golemom redu jer ovdje se na ulaz čeka. Ovisno o danu u tjednu, od 15 minuta do sat vremena.

U ponudi je puno različitih tjestenina, cijene su 18-19€ za svaku, postav stola će vam naplatiti iritantna 4 € po osobi, tako da za dvoje teško da ćete proći ispod 50 €.
On the bright side, porcije su velike, na pašti se osjeti da je ručno rađena, umaka ima, ukusno je i zasitno. Je li najbolja pašta koju sam ikad jela? Nije. Jel mi žao da smo bili? Nije. Svinjica u meni bila je zadovolj(e)na!
Osteria da fortunata se osim u Milanu nalazi i u Rimu te Bologni, a ako planirate posjet, dobro je znati da ne primaju rezervacije.

S godinama sam izgubila volju za čekanjem u redovima, a taman kad smo htjeli odustati, pročitali smo da se na desetak minuta pješke nalazi još jedan. Noviji i prazniji. I u njemu se pašta radi, onako, na izvolte, u izlogu. Sve je isto osim količine gostiju. Adresa je: Via della Moscova 52

Svratile smo i do jednog od najljepših svjetskih Starbucksa (jer, putovanje s teenagerom). Nalazi se u blizini Duoma, a smješten je u staroj zgradi nekadašnje pošte. Starbucks Roastery nije razočarao. Bez obzira na to što smo dva kroasana platile 11 €.

Prošle smo i pored milanske Scale. Za ulazak nažalost nije bilo vremena, a da smo imale koji sat više, sasvim sigurno bi prošetale i do kvarta Naviglio. Pogledali bi i Da Vincijevu Posljednju večeru – ulaznice za ovo rezervirajte dosta unaprijed.

Je li vrijedilo? Bilo je ovo prvo samostalno mother daughter putovanje. Milano se pokazao kao odličan odabir za vikend resetiranje. Trošile smo kao da sutra ne postoji. Ne pitajte koliko je koštalo. Muža koji zbraja smo ostavile doma.