Nekoć sam nemilice koristila plastiku. Vrećice. Slamke. Tanjuriće. Čaše. Nije da me nije bilo briga. Jednostavno nisam išla za tim da nam planeta lagano propada. Svijest mi se polako počela mijenjati upravo na putovanjima ili vezano uz putovanja. Fotografije plastike u oceanima. Nesnosne gomile plastičnog otpada po tropskim rajevima. Daleko od plaža. Gdje nitko ne vidi. I onda tamo, u jednom Maroku, sve što kupiš dobiješ u platnenoj torbi. Razgradivoj vrećici. Plastične su zabranjene i izašle su iz upotrebe. Doma se pak i dalje dijele/kupuju kapom i šakom. E, pa, vrijeme je da lupim šakom o stol.
Srećom, kroz posao upoznajem genijalne ljude koji rade super stvari. Između ostalog, Andrea Anić Dokmanović je vlasnica Strojnog veza Rijeka koji proizvodi pamučne eko torbe s natpisom po želji. Jer… #nećuplastiku.
Za sada imamo ove tri. Nosimo ih kada idemo po špežu. Nosimo ih tek tako. Nosimo ih na tjelesni… A dobila sam i još nekih prijedloga za natpise. Najbolji su “leti mi se često” i “you had me at an adventure”... a ozbiljno razmišljam i o onoj “da guzica vidi puta”.
Ako si i ti #nećuplastiku tip, smisli svoj natpis i budi mali kotačić promjene. <3
Svoj primjerak naruči OVDJE
I slobodno se pohvali svojim natpisom.
