Otok ljubavi. I Vesela livada. Zvuči mi ovo kao da smo bili negdje gdje ideš plesati u transu, vrtiti hula hop, voditi ljubav i jesti kolačiće diskutabilnog sadržaja. Kad ono, bile smo na Mrežnici. S djecom. Skroz benigno. Ni hula hop nisam imala, a kamoli nešto od ostalih sadržaja na koje mirišu ovi nazivi. Otok ljubavi. I Vesela livada.
Riječ je o restoranima uz rijeku, ujedno kupalištima na kojima možete potražiti prijeko potrebno osvježenje u vrućim ljetnim mjesecima. Ovako bi to zvučalo da pišem za novine ili neki portal – srećom, u svojoj literarnoj kućici sam. Ovdje mogu pisati kao da sam se najela kolačića. A nisam, majkemi.
Dakle, ne njurgam nikad zbog vrućine. Ali života mi, ovo zadnjih dana je bilo preveć čak i za mene. Onu kojoj ne može biti toliko toplo koliko mi može biti hladno. E, pa, bit će da su godine… otkad sam prešla zloglasnu četrdesetu, objesilo ponešto što nije trebalo, a visoke temperature tjeraju da dišem na škrge. Jedva. Zato sam ovaj put, u jedan ponedjeljak pokupila dijete, šogoricu i mini nećaka i odvela ih na Mrežnicu.
Naciljale smo Otok ljubavi, restoran i kupalište na Mrežnici – oko sat i pol od Rijeke, i krenule. Iako na samom ulazu piše da je zabranjeno unošenje vlastite hrane i pića, mi smo imale sa sobom nešto, a koliko smo vidjeli, imali su i svi ostali. Problema oko toga nije bilo. Sjele smo svejedno i u restoran i za 210 kn pojele dva hamburgera, miješano meso, krumpiriće, salatu, dvije Cole, Cedevitu i kavu. Čisto da dobijete dojam o cijenama.
Možete ovdje i roštiljati, samo se za to veselje morate najaviti radi rezervacije stola uz roštilj.
Zašto otići?
Zato jer je PREDIVNO. Izgleda kao mala oaza sreće. I ljubavi, očito. Dovoljno je prirodnog hlada tako da nećete crknuti od vrućine. A ni rastopiti se ako ste od šećera. Zelenilo razbija plava boja tobogana koji je za moje pojmove mrvu preklimav. Spustili smo se svejedno u više navrata – kao podsjetnik imam izgoreno crveno dupe. Valja smočiti tobogan prije nego kreneš klizati po njemu, jel.
Kada otići?
Ako ikako možete, birajte dane u tjednu. Koliko čujem, vikendom je sad u špici sezone gužva. Ponedjeljkom, minimalno ljudi.
Parking?
Odmah ispred ulaza, kod polja kukuruza. Ponedjeljkom mjesta koliko hoćete.
Na što pripaziti?
Kamenje u vodi je mjestimice oštro – bilo bi dobro djeci (a i sebi) uzeti one gadne papuče za u vodu. To da su gadne je moj subjektivan doživljaj. Dopuštam da su vama lijepe. Mi smo doma otišli krvavih nogu, odnosno jedan od nas. Sve je ok, prvenstveno jer nam je u pomoć priskočio čovjek s Octaniseptom, gazama i flasterom. Hvala mu.
Kupanje u rijeci?
Kao netko s mora, mrvu sam razmažena. More je more, ali ima rijeka svoje čari. Mrežnica je dosta bistra. Nije hladna. Ispod površine ima svega. Cijeli podvodni šumski svijet. Nešto riba. Trave. Kamenja. Kamenčića. Nemojte mi spominjati zmije. Što se mene tiče, nema ih. Sve u svemu, u Mrežnici sam se već prije kupala i ugodno mi je. Dunav, usporedbe radi, nisam mogla provariti. Lara može sve. Nema te rijeke, bare, jezera u koje ta ne ulazi.
Vesela livada?
Do ovog dijela uz Mrežnicu došli smo kratkom šetnjom po rijeci, prirodnim bazenčićima i kamenju. Ovaj nam je restorančić ljepši od onoga na Otoku ljubavi. Ovdje usred šume stoje svijećnjaci.
Manje je hlada na samom kupalištu, ali je najam kajaka zeru jeftiniji. Ovdje ćete sat vremena platiti 30 kn, dok je na Otoku ljubavi 40 kn.
Iznajmili smo ga, naravno. Zapeli smo u lopočima. Ni naprijed ni nazad. Lara je, referirajući se na naše veslanje samo rekla – ovo je tužno. Ne razumijem. Nama je bilo urnebesno. Ostali smo dovoljno dugo da vidimo i žabu. Na lopoču.
Nešto manje urnebesan je bio pokušaj vezanja i izlazak iz kajaka. Pred ljudima. Hvala Bogu što je bio ponedjeljak.
Na mrežnici smo ostali cijeli dan. Doma smo se vratili sretni i veseli. Kako drugačije kad dolaziš s Otoka ljubavi i Zelene livade. Zeleno je po ljeti uvijek dobar izbor. Čisto kao protuteža plavom. A mi volimo sve boje.
Ako tražite smještaj na Mrežnici – naša preporuka je uvijek TREEHOUSE RESNICE. Volimo. Jako. <3
