Od Hartere do Matešićevog mlina

Putovnicu smo silom prilika pospremili na sigurno. Svako malo je provjerim. Prošetam kroz stranice. Svaka priča svoju priču. No, dobre se priče kriju i u krajevima do kojih ne treba putovnica. Ne treba osobna. Ne trebaju dokumenti. To su oni naši krajevi. Bliski. Poznaješ im miris. Čak i kada po prvi puta otkrivaš  njihove tajne.

Krenuli smo tako iz Hartere u potragu za Riječkim mlinovima…

Omiljeno mjesto u gradu. Bivša tvornica papira. Spomenik propale riječke industrije. Mjesto dobre glazbe. Plesni podij. Dom festivala na kojem je 2008. godine rasturila Roisin Murphy. Točno u ovoj hali. Kakav koncert je to bio… I, da… prošlo je već toliko godina.

Danas je ovdje tiho. A opet, tako nekako glasno.

Od Hartere prema mlinovima vodi šetnica. Nakon kratkog uspona koji može biti nezgodan zbog kližućih kamenja, put je lagan i ravan. I za djecu i za astmatičare. 😀

Petanestak minuta kasnije, evo nas kod mlina Žakalj. Majko mila. Kao da smo u nekom drugom svemiru, a ne na pješke od centra grada…

Put nas dalje vodi uz osušeno korito rijeke.

Vode mjestimice ipak ima…

Provlačimo se ispod stabla… skrivamo se šumskim vilama.

Put nas vodi…

Do Matešićevog mlina…

Mlin je 1863. godine izgorio u požaru. Nikada nije bio obnovljen. Ogrnute šumom, danas stoje ruševine.

Od Hartere do Matešićevog mlina i natrag trebalo nam je 3 sata vrlo sporog hoda uz gomilu zaustavljanja… Oznake na šetnici kažu da je duga 2,5 km. Možete krenuti kao i mi, iz Hartere (topla preporuka), ali možete i poslije tunela na Banskim vratima skrenuti i parkirati u neposrednoj blizini šetnice. Od mlinova put dalje vodi i do Velog Vrha, ali i do samog izvora Rječine. Za izvor će vam ipak trebati nešto kondicije i koji sat više.

Ovaj nam je mini izlet još jednom potvrdio onu – i posjet susjednom selu može biti putovanje ako ga takvim napravimo.

Ne zaboravite, živimo u predivnom kutku svemira. <3

E, da… tik uz stepenice kojima završava Hartera i počinje šetnica uz Rječinu, stoji R2D2. Kao da poručuje, Sila je ovdje jaka.