Danipo`. Malo je to, znam. Srećom, nije Šibenik veliki grad. Stigne se dosta ljepote upiti. Možda i bolje ovako, ostaneš žedan za još. Pa obećaš da ćeš se vratiti.
Što vidjeti u Šibeniku?
Sve 🙂
Evo naše putešestvije i nekih šibenskih zanimljivosti.
KATEDRALA SV. JAKOVA
Katedrala sv. Jakova svakako je jedna od ljepših koje sam vidjela. Pogotovo ovako u jesen. Kada nema ljudi. Dok sunce pada tamo iza. A ti loviš zlatni sat.
Ispred katedrale nalazi se kip Juraja Dalmatinca, a 71 glava s njegovim potpisom, koje krase katedralu posebna su priča. Ima tu muškaraca, žena, djece. Izrazi lica vrlo su ekspresivni i detaljno prikazani, a do danas je ostalo misterija koga prikazuju. Bilo je tu raznih teorija, smatra se da je Dalmatinac portretirao tadašnje stanovnike Šibenika, ali zapravo – ne zna se ništa. Možda i bolje. Nekada je još ljepše kada je tajno.
A kada ste već kod katedrale, sjednite na kavu u Azimut. Kultno mjesto u Šibeniku. Unutra su često postavljene izložbe, a cijeli je prostor kao mali dragocjeni muzej.
TRG ČETIRI BUNARA
U blizini katedrale nalazi se trg s 4 bunara. Simpa mjesto s lijepim pogledom. Bunari se nalaze na platou ispod kojeg je nekada bila cisterna, a bunari su tu kako bi se, jelte, crpila voda.
STEPENICE
Nastavljamo uzbrdo – uglavnom po stepenicama. Jer Šibenik ih ima preko 3000. Tri tisuće. Stepenica. U staroj gradskoj jezgri. Prebrojala ih djeca :D. Ovo su trenuci u kojima si sretan jer je jesen. Jer ima zraka i ne umireš od vrućine.
SREDNJOVJEKOVNI SAMOSTANSKI VRT SV. LOVRE
Put nas vodi do samostanskih vrtova. Ovdje pijemo čaj. I kavu. Okruženi maslinama i biljkama. S dobrom glazbom koja dopire z pozadine.
TVRĐAVA SV. MIHOVILA I TVRĐAVA BARONE
Penjemo se dalje do jedne od četiri šibenske tvrđave. Sv. Mihovil je najbliži centru grada. Ima divan pogled na katedralu, veliku pozornicu i naprosto fantastičan prikaz povijesti, uz pomoć virtualne stvarnosti.
Do tvrđave Barone treba još petnaestak minuta hoda. Uzbrdo, dakako. Ovo obilazim sama jer Vedran fotka utakmicu. Izgubili smo. Možda zvuči čudno, ali ovo je prvi put da sam sama u nekom gradu. Možda malo razumijem zašto solo putnici toliko vole ovaj način putovanja.
Hodam uzbrdo, pomalo osjećam godine i nedostatak kondicije. Penjem se i psujem. Malo u sebi, malo na glas. Ali pogled s tvrđave nadoknadi sve. Ovdje obavezno sjednite na kavu i uživajte u tišini neko vrijeme.
Van sezone, od 1.11. kombinirana ulaznica za obje tvrđave košta 35 kn.
TVRĐAVA SV. NIKOLE I ŠETNICA UZ KANAL SV. ANTE
Tvrđava koja se razlikuje od ostalih koje se uzdižu nad gradom, ona je sv. Nikole. Stoji na ulazu u Kanal sv. Ante puno svetaca ovdje, a posjetit se može samo morskim putem. Te su ture stale početkom listopada, a nastavljaju u svibnju sljedeće godine. Dakle, što se nas tiče – ćorak. U međuvremenu, do tvrđave se može stići šetnicom uz Kanal sv. Ante. Za proći cijeli đir (4 km) treba oko dva sata po smjeru. Ili puno manje ako ćeš penzionerski doći s autom na kraj.
Dođeš do nje, ali unutra nemreš. Kasnije mi javlja ekipa koja živi na rubu da smo se mogli penjati po zidovima, preskakati i štajazamšta. Ne znam kako su uopće to izvodili, srećom javili nam prekasno, jer jasno da bi probali. Ili barem jedan od nas dvoje. Ovako smo, kao pošteni ljudi u godinama, dignuli dron i zavirili iz zraka.
DRAŽEN PETROVIĆ
Još jedna stanica za zaustavljanje je igralište na kojem je Dražen Petrović napravio prve košarkaške korake. Ispred igrališta, sjedi on. I dalje velik. Leđima okrenut svoj onoj djeci koja gađaju koš. Nadajući se da će mu se jednog dana uspjeti približiti. Barem malo.
PLAŽA BANJ
Za kraj ostavljam šetnju do plaže Banj. Od Dražena do tamo, oko pola sata šetnje. A tamo, najljepši pogled na grad. Sjedim sam sama sa sobom. Gledam svoja posla. I labudove. Prilazi mi uskoro mlađahno djevojče. Crna i kovrčava. S Nikonom u ruci. Baš kao i ja. S Nikonom, ne mlađahna. Njen je analogni. Francuska je studentica. Na plaži je s prijateljem Poljakom. Studiraju u Zadru. Želi predavati francuski strancima. Pričamo na engleskom. Fotkamo jedna drugu. Na trenutak se sve činilo kao prije korona sranja. Pozdravljamo se, i mislim si… ma i da putujem sama, sigurno ne bih bila usamljena. Eto mi sami prilaze 😀
Prišao mi kasnije i muškarac. Branitelj. Naglasio je više puta. S pričom o problematičnoj bivšoj djevojci. Kradljivicom, narkomankom i alkoholičarkom promiskuitetnog ponašanja. Pokrala ga je, namamila na seks, a on joj je htio pomoći. I samo tako je puknuo onaj balončić s plaže. U kojem pričam engleski. S Francuskinjom i Poljakom. O fotografiji. Putovanjima. Ljudima.
Šibenik.
Grad s četiri tvrđave, četiri bunara i dvadeset četiri crkve.
S preko tri tisuće stepenica.
S kamenim ulicama.
Šarenim vratima.
Grad s dobrom glazbom.
Izrazito pristupačnim ljudima.
Ludim pogledima.
Drvenim mostovima.
Vrtovima. Vinom. I morem.
Jedan od najljepših na našoj obali. Ili obali uopće.
Do Šibenika smo i ovaj put stigli uz podršku ADRIA P.A. Maznuli smo im Renault Talismana. Taj nas je ljepotan vozio i za Zagorje. Sad se eto šepurio po Dalmaciji. I mi skupa s njim. Da se ne ponavljam, sve o Zagorskom izletu lijepo piše OVDJE.
Dobro nam stoji, jelda? 😀
E, da, kaže Šibenik – Umri ženski. A ja dodajem, ako se usuđuješ.
Snimili smo i kratki video. Zaboravili smo mikrofon, pa skužajte na šugavom zvuku. Vrhunski blogeri, znam.
[…] Šibenik u danipo` […]