“Avanti o popolo alla riscossa, bandiera rossa…”, pjeva on tako poluglasno dok hoda glavnom ulicom u Notu. Stariji gospodin. Fino obučen. U sakou. S maramicom u džepu. Iz nekog drugog vremena. U društvu prijatelja. Uputi mi šeretski osmijeh uz jedan “salve”.
– “Salve”, uzvratim i ja obavijena atmosferom. Toliko drugačijom od one koja vlada sjeverom Italije.
Noto. Sicilija. Stigli smo prije par sati. Toplo je. I u zraku i oko srca.
Kako do Sicilije?
Letjeli smo WizzAirom, iz Venecije do Catanije. Tri povratne karte platili smo 59€. Ovo nam je jedan od boljih ulova, posebice kad uzmemo u obzir da smo za dvadesetak eura po osobi, kišnu Rijeku zamijenili, još uvijek ljetnom, Sicilijom.
Za Siciliju povoljno leti i RyanAir, a letove tražite iz Venecije ili Trsta, za Cataniju ili Palermo.
Kada ići?
Osobno bih ljetne mjesece izbjegla, ali oni koji su bili, kunu se da je i tada predivno. Činjenica je da je vruće i da ima puno više turista tada, ali ako vam to ne smeta, go for it! Tako ćete doživjeti i plaže zajedno s cijelom tom kupališnom ljetnom pričom.
Mi smo na Siciliji proveli šest divnih dana, od 26.10. do 1.11. Dočekao nas je otok pun ljubavi i sunca. Temperatura zraka idealnih 25-31 stupnjeva, a more oko 24. Što se mene tiče, ne može bolje!
Siciliju bi rado odabrali i u zimskim mjesecima, kao što smo to napravili i s obližnjom Maltom koju smo posjetili u siječnju.
Koliko dana je potrebno?
Sicilija je najveći otok u Sredozemnom moru. Nemojte je podcijeniti i misliti da ćete sve obići u malo vremena. Za cijeli krug, onako da doživite stvari kakve jesu – divlje, neobuzdane, južnjački mirisne i glasne, pa onda malo sređene i posložene, jer Sicilija je poput Italije u malom, trebat će vam minimalno deset dana. Ako imate puna dva tjedna, još bolje!
Ako pak, imate samo tjedan ili poput nas, jedva šest – doživjet ćete taman toliko da se poželite vratiti.
Normalni ljudi bi te dane rasporedili samo na jedan dio otoka – koji, ovisi o aerodromu na koji slijećete, ali mi smo se odlučili potegnuti u krug.
Noćenja smo rasporedili ovako:
- Noto (2 noćenja) – OSTELLO DELLA GIOVENTU IL CASTELLO
- Agrigento (1 noćenje) –PANORAMICA DEI TEMPLI
- Palermo (1 noćenje) – B&B MATTEO BONELLO
- Giardini Naxos (2 noćenja) – B&B NEW NAXOS VILLAGE
Bi li nešto promijenili? Svakako bi Palermu dali još jednu noć. Grad je fantazija!
Smještaj je generalno jeftiniji nego kod nas. Prevladavaju apartmani i B&B varijante. Hotela je u odnosu na ove opcije puno manje, a oni su i nešto skuplji.
Mi smo na 6 noćenja, od čega su četiri bila s doručkom, za troje, ukupno potrošili 465€.
Po Siciliji, automobilom!
Ne dajte se preplašiti i odustati od vožnje. Da, od Palerma će vam možda izrasti koja sijeda više, ali sve u svemu – otok ne možete istražiti javnim prijevozom onako kvalitetno i jednostavno kao autom.
Izvan većih gradova, vozi se sasvim normalno.
E, sad… od koga rentati auto? Na tu smo potragu potrošili najviše vremena. Naišla sam u jednoj od putničkih grupa na Facebooku na preporuku za Record Go. Nakon kratkog njuškanja, bilo je jasno da tražimo upravo to!
Ne znam točno zašto, ali uvijek me znoj oblije kad vidim da depozit u rent a car kući iznosi 700, 800, 1000€… ma da budem sasvim iskrena, ne volim ni ono kad traže 200-300€ bez obzira na full osiguranje.
Record Go je bio među najjeftinijima, nisu tražili da platimo unaprijed i nisu tražili depozit! Bukirano…
– Otkazivanje je besplatno do 24 sata prije.
– Auto nam je bio u super stanju, prešao je prije nas samo 17 000km.
– Cijeli proces ide brzo – bukirali smo online, kada smo došli zamrznuli su nam na kreditnoj 80€ za benzin, a to su od blokirali kad smo vratili auto s punim rezervoarom.
Za 6 dana platili smo 158€ s punim osiguranjem. Dodali smo još i 30€ za road assistance, ne znam ni sama zašto.
Ako putujete s malom djecom – vidjeli smo da imaju AS s isofixom…
Što je s cestarinama i parkingom, pitate se? I tu imamo dobru vijest jer su ceste uglavnom besplatne, plaća se samo jedan mali dio i to 1,50€, a toliko uglavnom iznosi i cijena parkinga koji smo također plaćali svega na nekoliko mjesta. Iznimka je Taormina gdje smo za tri sata parkiranja izdvojili 6€, a jednako smo platili i parking za Scala dei Turchi.
S druge strane, benzin nije najjeftiniji. Cijena je 1.80€, ako sami točite, odnosno 2€ ako vam natoče.
Ukupni trošak?
Kada se sve zbori i oduzme, šest sicilijanskih dana nas je došlo oko 1300€ – u to su uključeni letovi, auto, benzin, hoteli, suveniri, izlet na Etnu, ulaznice, hrana ( jeli smo u restoranima dva puta dnevno)… sve! Za dvije odrasle osobe i jedno dvanaestogodišnje dijete koje se sada već računa kao odrasla osoba.
A sada… krećemo!
Vraćamo se na sam početak ove priče. U Noto. Na Corso Vittorio Emanuele. Glavnu šetnicu baroknog grada koji nam je bio savršena baza za obilaženje jugoistočnog dijela Sicilije. Ovdje se osjeti duh otoka. Muškarci, uglavnom stariji, sjede na klupicama. Raspravljaju. Glazba dopire iz sporednih ulica. Katedrala sa širokim stepeništem ponosno dominira.
Plakati s poznatim filmskim naslovima daju naslutiti da ljepoti Nota nisu odoljeli ni brojni redatelji. Snimala se na ovim ulicama Malena, a da budem aktualnija – za Noto sam prvi put čula gledajući drugu sezonu popularnog Bijelog Lotusa.
Prošetali smo Corsom više puta, ali zavirili smo i sa strane. Dočekale su nas stepenice u boji – onoj filmskoj. Motivi se svako malo mijenjaju, a mi smo imali sreće stopiti se s Monicom Bellucci.
Noto smo mogli razgledati u dva sata. Ali kada se ovdje prespava, kao da se jače uvuče pod kožu. Nosimo ga kao najljepši gradić od ovih koje smo obišli.
Prema Syracusi
Prvo sicilijansko jutro odlučili smo pokloniti Syracusi. Oko 40 minuta vožnje od Nota, smjestila se još jedna ljepotica. Imamo vremena samo za njen stari dio – poluotok Ortigiu. Ovo je pješačka zona pa auto ostavljamo izvan i krećemo na noge. Istančani njuh najprije nas je odveo na tržnicu. Zamislite samo – miriši, boje se šepure, a trgovci viču. Fragole, fragoleeeee!!!! Ne razumijem ni riječi dalje od fragole, ali taj glas tamo toliko znači za atmosferu da vam to ne mogu opisati. Lara nadureno hoda jer ne voli tržnice. Smrde joj. Majkemi, to dijete kao da nije moje. Ona se duri, trgovac se dere, a mi ne znamo što bi prije od sreće.
Hodam okolo bosa, golih ramena, sunce grije, a fragole mirišu.
Stajemo na jednom štandu. Piše – sicilian mix, 10 eura. Daj. Pa malo lignje, malo škampi, balancani, ribice ovakve, ribice onakve… pomidori… slatko k`o duša. Cijedi mi se niz bradu, a ona gleda s gađenjem. Wellcome to teen age. 😀
Napuštamo placu teška srca i punog želuca. Krivudaju ulice, krivudamo i mi s njima. Gužva je. Ne mogu vjerovati kolika, s obzirom na kraj desetog mjeseca, ali ne smeta. Ma ljudi moji, ništa ne smeta.
Syracusa je još jedno mjesto kojim je hodala Malena. Tamo na glavnom trgu, impresivnoj Plazzi Duomo s katedralom koja vam se samo ukaže. U jednom trenu hodate uskom ulicom, u drugom se ispred vas otvori ogroman trg s prelijepom građevinom. Ne čudi da upravo Syracusu mnogi smatraju jednom od najljepših na Siciliji.
Put nas dalje vodi do fontane Arethusa. Ime je dobila po nimfi iz grčke mitologije, a ovdje, zanimljivo raste papirus. Pa malo uz more, pa opet u ulice, sve do fontane posvećene grčkoj božici Diani… Propustili smo dosta toga u samoj Syracusi kao i u okolici, ali bilo je vrijeme za polazak.
Morali smo isprobati sicilijansko more. Kristalno čisto i tirkizno.
A zastali smo i u malom ribarskom mjestu. Marzamemi je sav od ljepote.
Bio je to dobar dan. Pozdravljamo se s našim smještajem u Notu i krećemo dalje. Čekao nas je Agrigento.
U dolini hramova
Volim arheološka nalazišta. Volim zamišljati život koji je nekada bujao u tim i dan danas veličanstvenim građevinama. A ovdje, u sicilijanskoj dolini hramova, iliti po talijanski u Valle Dei Templi, koliko sve ljepše zvuči na talijanskom. :D, život je lakše zamisliti nego drugdje.
Dolazimo pred jedan od dva ulaza, pritom smo zalutali koji put i vješto izbjegavamo plavo P, jer P is for Parking koji se Plaća, a mi smo s Balkana i volimo zaobići plavo P. Parkiramo zato u prvoj sporednoj ulici, za džabe naravno i sretni kupujemo ulaznice. Mala ulazi besplatno, on također, a i ja bi da nisam kokoš koja je pressicu ostavila doma. Ovako plaćam 13 €. Sasvim ok cijena jer Valle Dei Templi obuhvaća veliko područje na kojem se smjestio jedan od najočuvanijih grčkih hramova izvan Grčke. Onaj Concordijin ispred kojeg stoji, odnosno leži, kip palog Ikara. Sjajno nešto.
Hodamo neka dva sata, pozdravljamo se s Grčkom u Italiji i nastavljamo prema jednoj prirodnoj atrakciji. U bijelom nas je dočekala Scala dei Turchi.
Priroda uvijek iznad svega!
Volim gradove. Zaista volim. I male i one velike. Ali ništa me ne opušta i oduševljava kao priroda!
Scala Dei Turchi. Kilometri zlatnog pijeska miješaju se s pjenom valova, a put vodi do bijelih stepenica. Podsjećaju na Pamukkale. Nekada se po njima moglo hodati, ali ljudi k`o ljudi, počeli su valjda uništavati pa se sada turskim stepenicama možemo diviti sa sigurne udaljenosti. Nema veze. Nije umanjilo ljepotu.
Došli smo predvečer, sjeli i gledali. U more. U sunce. U bijele stijene. U sve. Pa koliko je lijepo.
Kako doći?
Turske stepenice su od Doline hramova udaljene oko 20 minuta vožnje. Postoje dva načina za dolazak jedan je da se parkirate iznad plaže, u Google Maps utipkate Lido Scala dei Turchi i spustite po stotinjak stepenica, a druga je da se parkirate na Majata Beach i prošetate po plaži. Mi smo odabrali ovu drugu opciju.
Ovdje nije dozvoljeno šetanje po bijelim stijenama, ali ako želite doživjeti i to, svratite do Punta Biance. Do ove je lokacije malo teže doći, ako niste s autom, teško da ćete ikako, a samim time, Punta Biancu bi mogli imati samo za sebe.
Što god radili, ne pitajte Google Maps za smjer. Dovest će vas na odredište, ali navodno po cesti kojom ne želite voziti. Mi smo dolazili iz smjera Agrigenta, a u GPS smo utipkali mjesto Zingarello. Nismo se spuštali u njega već nastavili cestom do skretanja sa znakom Punta Bianca.
Palermo kao srce Sicilije
Kao potpuni kontrast svemu viđenom do sada, na putu nam se pojavio Palermo. Pročitala sam negdje, ako trebamo vidjeti jedan grad na Siciliji neka to bude Taormina. Sačuvaj Bože. Koja bi to greška bila. Sicilija je Palermo. Ovdje joj je žila kucavica. Rađa se tamo negdje u utrobi Etne, prolazi kroz Noto, Marzamemi, Syracusu... i brojne male gradove koje ovom prilikom nismo stigli vidjeti. Zavine zatim do Agrigenta, da bi kucala na ulicama Palerma. Glasno, divlje i neobuzdano. Palermo možda neće svatko voljeti. Razumijem da je Taormina lakša za probaviti. Sva je uglađena. Ali što da kažem… Taormina je fina dama. A ja volim divlje žene. Kažu da je i ona bila takva prije dvadesetak godina. I onda se udala za bogataša.
Zastajemo i Savoci. Čisto da malo primirišemo Coppoli i Kumu. Upravo ovdje nalazi se bar Vitelli. Onaj isti u kojem je Michael Corleone zatražio Apolonijinu ruku od njenog oca.
Unutra smo vidjeli brojna svjedočanstva na tu scenu. Kum se smiješi i s fotografija i s boca. Lijepo je cijelo ovo mjesto, poseban je bar Vitelli, a cijene su, očekivano paprene. Tiramisu tako ovdje košta punih 8 €. Ne bih znala kakav je, jela sam gelato na terasi preko puta.
A Palermo. Palermo je i dalje glasan. Prkosan. I nestvarno lijep. Neću vam uopće pisati kojim se građevinama treba pokloniti. Koje tržnice treba obići. Pitajte gugla. Pisat ću vam da mu se prepustite. Bez plana i programa.
U jednom trenutku, dok sam hodala tim ulicama, osjetila sam grižnju savjesti što nam je toliko lijepo dok se na drugoj strani svijet raspada.
Palermo. U nekoj poluoronuloj ulici smo. Restoran do restorana. Ljudi sa svih strana. Smijeh i pjesma. Glasna i radosna. I pomislim. U paralelnom svemiru smo. Nema drugog objašnjenja.
Ostala je još Etna. Ali Etna će dobiti samo svoju stranicu. Tajna sicilijanskog južnjačkog temperamenta možda leži upravo u njenoj vrućoj utrobi.
Ako trebate pomoć oko organizacije putovanja na Siciliju ili oko potrage za kartama, javite nam se na PUTOPLANER.
A ako smo vam pomogli s ovim ili bilo kojim drugim tekstom, uvijek nas možete podržati na platformi BUY ME A COFFE.
[…] vrelu magmu. Pa ne znaš ljuti li se ili se samo pravi važna. Kako god bilo, Etna je kraljica Sicilije. Najviši je to i najaktivniji vulkan Europe. Hodati njegovim crnim tlom, poseban je […]
predivno!