Tri puta crno

Ima kod mene loših dana. Vrlo je očito kada sam živčana, ljuta, nervozna ili tužna. Ipak, za sebe mogu reći da sam vječiti optimist. Puno se smijem. Čaša mi je uvijek polupuna. Osim prije putovanja. Ovo sigurno nisi očekivao.

Kako bi moja draga prijateljica rekla, svi imamo svoje probleme. Pa što bih ja bila drugačija. Danas pišem o jednom u nizu svojih problema. Da, imam ih više. Al´ ovaj je hit.

Nakon nevjerojatnog osjećaja sreće u trenutku kada kupimo avio karte za negdje, slijedi potpuni pad. Crnjaci se nižu jedan za drugim. Moj inače prilično šareni mozak, sada počinje stvarati nenormalne scenarije. Izdvajam par najupečatljivijih.

1. New York i Las Vegas. Nas osmero, krenuli na vjenčanje. Naše. Sve sam isplanirala. Pa čak i novinske naslovnice o strašnoj nesreći. Zamisli samo – krenuli na vjenčanje, srušio se avion. Krenuli na vjenčanje, otišli u smrt. Neviđena tragedija. Očito, nije se dogodilo.
2. Nas četiri, na putu za Dubai. Doma ostaju muževi i šestero djece. Moje je samo jedno. Slabo radim na natalitetu. U crnom dijelu mozga odzvanjale su riječi: šestero djece ostalo bez majki. Kažem, imam problem.
3. Grč u želucu dok sjedam u avion za Tajland. Laru smo ostavili mojim roditeljima. Razmišljam samo o tome kako će joj život izgledati ako se nama nešto dogodi? Sweet mother of God.

I onda obrat. Spremamo se za Valenciju. Čekam. Kad ono, ništa. I onda shvatim – Lara ide s nama, pa ako izginemo, bar ćemo izginuti svi zajedno.  Ne znam zašto mi je to ok.

Da se razumijemo, ludi strahovi nikada nisu stali na put između mene i novog pečata u putovnici. Ako već moram izginuti, neka bude na putovanju 😀

Eto. Lijepo sam ti rekla da nisam uvijek vesela. A sada, kada vidim se ovo napisano crno na bijelo, idem razmisliti o stručnoj pomoći. Planiram za sve okriviti njega.  Upravo sam shvatila da je sve počelo otkad sam postala Kruzova.