Vikend u Ljubljani

On i ja. I dvije prijateljice. Jednim autom. Na Vix – Vintage Exchange. To ti je jedan slatki festivalčić na koji ideš plesati swing. U Ljubljani.

 

Nepunih deset minuta nakon kretanja, stajemo. Trebala mu je pauza.

– Majko mila, dobit ću menstruaciju nakon plesnog vikenda s vama, zaključuje u očaju dok eksira kavu.

Pauza je preduga za moj ukus, a i silno želim prijeći granicu. Želim vidjeti Ljubljanu. Bila sam već jednom, isto u blagdansko vrijeme. Bilo je davno. Bilo je kratko. I nije bilo s Njim. A ni s njih dvije 😀 Dakle, spremna sam za potpuno novo iskustvo.

 

Smještamo se u Hostel Tresor , u samom centru. Nismo mogli ubosti bolju lokaciju za smještaj. A i hostel nas je oduševio. Posebno porukama po zidovima.

Krećemo u istraživanje. Advent je u punom jeku. Šetamo Prešernovim trgom. Smišljamo plan za romantičan ručak. U nekom finom restoranu. S hranom za instagram fotku. Šetamo i maštamo o hrani u finom restoranu. I onda nas omami miris  s obližnjeg štanda. Dvije porcije ćevapa s ajvarom i kapulom, jedan pomfri i pivica. Dvadesetak eura. Puno. Ali ukusno i s mirisom Adventa. Fini restoran ostavljamo za neki drugi susret. Možda do onda postanemo fini.

 

Ljubljana je grad pun šarma. Što je najbolje, blizu je. Možda nije razvikana poput prijestolnica nekih drugih država koje nas okružuju, ali svakako zaslužuje posjet. U vrijeme blagdana nebo iznad glavnog trga pretvara se u svemir. Doslovno. No, jednako kao i sami blagdanski ukrasi, posebnost ovoj priči daje atmosfera. Miris kuhanog vina, gužvovito taman onoliko koliko treba, veselje se osjeća u zraku. Šetamo okolo, istražujemo ulice, divimo se lampicama. Sretni smo. Sjetila sam se one “there is something special about lights in December”. I stvarno je tako. Lampice griju dušu. Kuhano vino ima isti učinak, u slučaju da te lampice ostavljaju hladnim.

 

Izdvajam naših top pet ili koliko ih već bude u lijepoj Ljubljani.

Mostovi

Volim mostove. Posebno one okruga Madison 😀. A Ljubljanica je rijeka baš nekako prave veličine. Tromostovje je svojevrsni simbol grada. Čine ga tri mosta (no shit Sherlock), dijelo arhitekta Jože Plečnika. On je koliko sam shvatila odgovoran uglavnom za sve lijepo u Ljubljani. Ideja o tri mosta usko postavljena jedan uz drugog je zaista krajnje slatka. Jože bi sigurno bio oduševljen ovim stručnim osvrtom na njegov rad.

 

Svi su ljublajnski mostovi lijepi, ali kako u meni negdje dubuko čuči prava romantičarka, jedva sam dočekala prošetati preko mosta ljubavi. Zove se zapravo Mesarski most, ali to mi ikako ne ide uz ljubav.

Znam da lokota zaljubljenih ima svuda po svijetu. Nije neka novost. Ali to me uvijek iznova raznježi. Neki parovi čak dodaju dude kad im stigne mladunče. Topim se od miline. I tako, dok nas dvije zamišljamo gomile sretnih obitelji, ona treća #višnja nam odvaljuje šamar. -Većina ih se sigurno već rastala, kaže hladnokrvno. On ne komentira. Muče ga menstrualni bolovi. A i natjerala sam ga da pleše na mostu ljubavi.

 

Veliki šarm malih kafića

Kamo god smo provirili nosom, kamo god sam išla na wc, kamo god smo popili kavu/čaj/pivu, kafići su posebni. Hoćeš izvana, hoćeš iznutra, prilikom uređenja ovdje se zaista pazi na detalje. Nas osvaja Nostalgija. Ipak smo došli na vintage festival. Frizerske haube ovdje su rasvjetna tijela.

 

Sajam antikviteta

Kad smo već kod vintagea, nedjeljno jutro nam je priredilo lijepo iznenađenje. Mali sajam antikviteta pravi je raj za one koji se vole izgubiti u nekim prošlim vremenima. Želim kupiti šalice za čaj. Cijeli set. Želim i staru peglu. Da mi bude lijepa, ne da peglam, naravno. Želim i neki stari sat. I telefon. I džezvu za kavu koju ne pijem i ne kuham. A tek oni lonci na točke. Ma… kvragu sve. Želim i biljarske kugle. Ne, nemam stol za biljar. Samo želim kupiti sve. Pusti me na miru. Sajam radi negdje do podne. Posjeti ga kad si u Ljubljani. Doneseš mi džezvu, ha? 

Rog

Prije puta, jedino što sam znala da MORAMO vidjeti, bila je Metelkova. Na puto za to šareno carstvo, nailazimo na Rog. Nekadašnju tvornicu popularnih Pony bicikla koje su se tamo proizvodile od 1953. do 1991. Zadnjih deset godina djeluje kao skvot i jedan od glavnih kulturno kreativnih prostora u gradu. Ovo sam očigledno prepisala negdje s neta. Rog me osvaja svojim boemskim duhom.

Metelkova mesto

Ako si ja, ovo će ti biti raj. Boje, boje i još malo boja. Sreća. Čista sreća.

Autonomni kulturni centar nastao u bivšoj vojarni JNA prava je fotografska meka. Nisam znala kamo bih gledala od uzbuđenja. Boje tako djeluju na mene.

 

Ljubljanski dvorac

Ponosno se uzdiže iznad grada. S vrha puca panorama na Ljubljanu. Iskreno, nije me oduševio pogled. Grad je puno ljepši kad si dolje. Gore nije loše, da se razumijemo. Zanimljivo je posjetiti tamnice ili se pak poljubiti ispod imele.

Gore smo putovali uspinjačom, a silazili smo na noge. Krivim putem. Ne znam kako nam je to pošlo za rukom, odnosno nogom, ali eto. Čisto da znaš da možeš skrenuti krivo.

 

Ljubljana će u sjećanju ostati i zbog zgode s ogledalom.

Ps. Plesali smo cijelu noć. Sjećaš se, zato smo došli. Fantastičnog li vikenda.

Kad smo se vratili kući, otišao je pogledati utakmicu. S dečkima. Rekao je samo – bilo je lijepo, ali ja sada moram napraviti nešto muški.

 

Ljubljana. Vidimo se opet. Sigurno. <3