Za Japan – spremni :)

Često me ljudi pitaju koliko ranije kupujemo aviokarte. Nemam tu precizan odgovor, ali kad se osvrnem na dosadašnju praksu, nekako se sve vrti oko tri mjeseca unaprijed. I to uglavnom po principu „from Venice (Trieste, Zagreb) to anywhere…” pa što je najjeftinije, moje je 😀 Međutim, karte za Japan u koji putujemo početkom desetog mjeseca, ulovili smo još u siječnju, za vrijeme trajanja Qatarove genijalne akcije u kojoj djeca putuju besplatno. Nije zanemarivo s obzirom na to da nas je sedmero – od toga, troje djece od 3 do 6 godina. Platili smo 8000kn za nas troje, jednako kao i obitelj koja ide s nama, samo je njih četvero.

 

SMJEŠTAJ

Nakon početne sreće i veselja jer… JAPAAAAN, uslijedila je mala panika. Znali smo da je Japan skup, ali od cijena smještaja nam malo zapelo u grlu. Odmah smo se bacili u potragu – ispostavilo se da tražiti smještaj devet mjeseci unaprijed, i nije neka ideja. Puno hotela nudi tu mogućnost tek šest mjeseci ranije, pa kad si nenormalan i tražiš prerano, može ti se činiti da si u velikom problemu, jer je sve po cijeni koju si možeš priuštiti, naravno, rasprodano, a izbor je smanjen.

Kažu da je za Japan najbolje koristiti Agodu. AirBnb također dobro funkcionira, ali mi smo ipak našli najbolji deal na Bookingu. A i nekako smo mu skloni, nemam objašnjenje za ovo. Sve u svemu, hotelske sobe tamo su jako male, barem po opisima i komentarima. Kada putuješ s djetetom, još je teže pronaći nešto što ima kupaonicu, u što stanete svi i što nije preskupo. Cijene hotela koje smo na kraju bukirali dva – tri mjeseca prije polaska, u Tokyu i Kyotu kreću se uglavnom oko 80 eura/noćenje. U jednom imamo doručak, a u drugom kuhinjicu. Sve to može biti i dosta jeftinije, pogotovo ako se biraju hosteli ili pak sobe sa zajedničkom kupaonicom. A zahvaljujući blogu, dva ćemo dana odsjesti u predivnom hotelu s pet zvjezdica u centru Tokya. Kako izgleda Japan na luksuzan način, fotografijom i pričom otkrivam čim se vratimo 🙂

U Tokyu smo odabrali dio grada uz Ueno park, u blizini Yamanote linea – željezničke linije koju nam pokriva Japan Rail Pass.

 

JAPAN RAIL PASS

Odmah smo znali da želimo vidjeti i Tokyo i nekadašnju prijestolnicu, Kyoto. Kada smo vidjeli koliko košta prijevoz između ta dva grada, na prvu smo odustali, jer nas je troje, pa kad se sve zbroji, dođe povelika cifra. Prvotni plan je bio zadržati se u Tokyu svih devet dana, uz neke bliže izlete. Na kraju balade – ništa od toga. 😀 Idemo na kraj svijeta, Kyoto moramo vidjeti i točka. Long story short, trenutni i konačni itinerar glasi ovako:

1. srijeda: Tokyo
2. četvrak: Tokyo
3. petak: Hakone
4. subota: Tokyo
5. nedjelja: Tokyo – predvečer prema Kyotu
6. ponedjeljak: Kyoto
7. utorak: Kyoto
8. srijeda: Nara i možda Osaka. Vidjet ćemo kako će djeca podnositi tempo.
9. četvrtak: Kyoto

Kada radiš ovakvu turu, apsolutno se isplati uzeti JR pass. Omogućuje ti da putuješ Japanom super brzim vlakovima, onim svemirskim, 7, 14 ili 21 dan, a cijena sedmodnevnog je gotovo pa jednaka povratnoj karti od Tokija do Kyota.

Ovaj pass ne možeš kupiti u Japanu. Napravljen je samo za turiste i naručuje ga se online. Jedina hrvatska turistička agencija koja nudi tu mogućnost je STA putovanja, koja i našu malu ekipu prati u Japan. Isprintaju ga odmah nakon kupnje, stiže brzinski, bez troškova slanja. 🙂  Sve piše OVDJE. Više o vlakovima, isplativosti ovog passa i cijelom iskustvu pišem kad zaista doživim 🙂

 

HRAMOVI, MUZEJI I OSTALA VESELJA

JR pass nam pokriva điranje po Japanu, ali i kružnu Yamanote line liniju u samom Tokiju koja spaja sve glavne dijelove grada.  Što se ostalih oblika prijevoza tiče, imaju jako razvijen cijeli sustav metroa i vlakova koji mi je potpuno mutan ovako na neviđeno, ali cijene su sasvim prihvatljive i ovise o udaljenosti koju prelaziš.  U Kyotu je primjerice cjelodnevna karta za autobus oko 30kn. Jedini oblik prijevoza koji treba izbjegavati je taxi.

Za Hakone ćemo uzeti Hakone pass – oko 240kn. Vozit ćemo se različitim prijevoznim sredstvima – od vlaka, preko žičare, do broda.

Ulaz u veliki broj hramova je besplatan, a ulaznice za muzeje su dosta povoljne – ovo što sam gledala uglavnom se vrti oko 30-50kn. Najskuplji koji namjeravamo posjetiti je Space Museum s ulaznicama od oko 100kn za odrasle i 70-ak za djecu.

Što se hrane tiče, koliko čujem, može se jesti za jako puno, ali i za normalno, pa i malo. Uostalom, kao i posvuda.

 

SPREMNI

Karte kupljene. Smještaj bukiran. JR pass riješen. Vodič me gleda s police. Znam reći “arigato” i “sumimasen”, dvije moćne riječi u Japanu. Dijete tečno broji do deset :D. Online smo kupili i karticu za telefon, da se lakše nalazimo s ostatkom ekipe jer nismo cijelo vrijeme u istim hotelima, a navodno, Wi-Fi u Japanu i nije na svakom koraku.

Jedna od sitnica na koju treba obratiti pažnju su i cipele. Zbog čestog izuvanja s kojim ćemo se susresti, ne uzimam ništa što se teško skida. Tenisice koje lako skliznu imat će priliku pokazati se u punom sjaju. Još da riješimo putno zdravstveno osiguranje i to je to. Reklo bi se, spremni smo. Koliko je to moguće.  Biti će ovo naš prvi posjet zemlji u kojoj sunce izlazi. Sigurni smo da će nas izuti iz cipela (ne samo zato jer se lako skidaju) 🙂

 

Ako imaš neki savjet, budi prijatelj i podijeli 🙂 Pogotovo što se hrane tiče. Što baš moramo probati?