“Skuhala sam kukuruze, ajmoooo…”, veselo nas je nakon cjelodnevnog skitanja dočekivala teta Nada, domaćica na Seoskom gospodarstvu Ivica i Marica. Jedan dan su to bili kukuruzi, drugi dan panna cotta, treći dan čokoladni kolači, bilo je tu i vina i gin tonica. Za doručak svako jutro sir, salame, naresci, kobasice, domaći ajvar za prste polizat, namazi, marmelade, domaća jaja netom uzeta ispod kokica. Nada sjedi s nama. Upoznajemo joj i muža i brata i nećaka i sina. I osjećamo se kao doma. I to je, sada znamo – Baranja. Nepravedno zaopostavljeni kutak pun ljepote i divnih ljudi, na samom istoku Hrvatske.
Osijek
Šteta bi bila krenuti za Baranju, a ne odvojiti malo vremena za Osijek. Dočekala nas je šetnica uz Dravu. Tu su i vodenica/mlin. Katakombe. Zoo. Impresivna katedrala. I predivna šetnja Tvrđom.
Zastali smo i kod crvenog fiće. Bila je ovo prilika da gospođici održimo malu lekciju iz povijesti. Pokazali smo joj slike s interneta dok smo stajali pored malog fiće i velikog tenka. U nadi da nikada neće doživjeti rat i ludilo koje donosi.
Osijeku bi se, osjećam, trebali vratiti. Odvojiti koji trenutak više. Razmišljam tako dok prelazimo most na Dravi. Dok prelazimo iz Slavonije u Baranju. A tamo… dogodila se ljubav.
U potrazi za suncokretima
Više sam puta već rekla – da sam cvijet, bila bih suncokret. Baranju smo naciljali dobrim dijelom zbog njih, iako smo bili svjesni toga da kasnimo. Nepregledna polja dočekala su nas pomalo tužna. Pognuli su ljepotani glave. Ipak, pronašli smo ono što smo tražili…
Pravo da vam kažem, možda je i bolje tako, lažem ko pas, jer da sam vidjela ovolike površine prekrivene žutim veseljem, mislim da bi me herc strefio. I ovako, dok izgledaju kao golema vojska mesožderki ostavljaju dojam. Pomalo zastrašujuć, doduše 😀
Ako želite u lov na žuto, morate se gore nacrtati početkom/sredinom srpnja. A što se lokacija tiče, ne možete ih faliti. Posvuda su. Ipak, mislim da upravo ovo polje s cijelom vojskom ostavlja fantastičan dojam, jednostavno je ogromno i čisto predivno. Nalazi se u brdu iznad Vinarije Josić, na putu kroz njegove vinograde.
Što smo obišli?
Vinogradi
Bez obzira uživate li u kapljici ili ne, vinogradi su ovdje nešto što se mora vidjeti. Naravno da uživam(o). Njega je malo sputavala činjenica da vozi, k tome još i auto koji nije naš 😀
Ako se ikad nađete u ovim krajevima, provozajte se kroz par savršenih kilometara. Vinska cesta Belje zajedno s vidikovcem učinit će da se osjećate kao da ste ne znam gdje. Pomislit ćete na Toscanu. Što je glupo i nepravedno, jer Baranju ne treba uspoređivati s ničim. Svoja je. I predivna.
Svakako posjetite neki od vinskih podruma i kušaonica. Mi smo zastali kod već spomenutog Josića. Lijepa je to gastro eno priča koju ćete teško zaboraviti. Po preporuci, kupili smo 6 litara Rosea. I Muškat. Bit će valjda dosta. 😀 Po odabiru boca, vidi se tko više pije u našoj obitelji. Živili!
Plaža Draž
Ima Baranja i svoje more. Plaža Draž nalazi se na jednom od pritoka Dunava. Jasno je da ovo nije more, za moj ukus previše smeđe, a premalo plavo – Laru pak ništa nije smetalo. No, ovo mjesto morate posjetiti ako volite zalaske sunca. Ovdje, gdje Dunav ljubi nebo, zalasci se zaista prave važni. Čisto zato jer znaju da su najljepši.
Osvježenje smo potražili i na bazenima u Kneževim Vinogradima. Slatki mali kompleks, čisto, uredno i veselo. Ulaznica: 10 kn.
Kada smo već potegnuli do Draža, nastavili smo još malo dalje i stigli do Batine. Mjesta uz samu granicu sa Srbijom. Ovdje se nalazi veliki spomenik Batinskoj bitci i palim vojnicima Crvene armije. Na samom vrhu stoji partizanka Julka, a pogled puca na Dunav, Srbiju i Mađarsku.
Ruske delegacije još uvijek u svibnju dolaze polagati vijence.
Kopački rit
Park prirode Kopački rit dugo nam je bio želja. Prepustili smo mu se šetajući drvenim mostovima šetnice Bijelog lopoča.
Plovili smo brodićem promatrajući ptice. Ako dođete ujutro, tebale bi vas počastiti pravim Hičkok scenama, a imali smo sreću vidjeti i orla štekavca, zaštićenu vrstu čija krila kada se rašire dosežu i do dva metra.
U Kopačkom ritu vlada neopisiva tišina. Susreli smo se sa svega nekoliko prolaznika, a unatoč popriličnoj panici s naše strane, komaraca nije bilo. Općenito, dosta smo dobro prošli s komarcima u Baranji. Nije ih bilo ništa više nego na moru. Zanimljivo, ove su beštije zaštićena vrsta u Kopačkom ritu. Tamo obitava preko 20 vrsta komaraca i zabranjeno je njihvo zaprašivanje kako se ne bi poremetio hranidbeni lanac. Ako vam pak sleti na ruku, slobodni ste samljeti ga.
Osnovna ulaznica je 10 kuna. Deset. Kuna. Ona obuhvaća interpretacijski centar i šetnicu Bijelog lopoča. Ako se pak želite voziti brodićem ili čamcem, što svakako preporučamo, morat ćete izdvojiti nešto više kunelića. Stavila sam link na kraju teksta.
Hrana
O, živote. Hrana. Ovo je definitivno županija po mom guštu. Hrana je fantastična, porcije velike, a cijene povoljne. Value for money je u Baranji sjajan. Primjerice, na Visu si ne možemo priuštiti puno, u Baranji smo baje 😀 Speaking of, jeli smo u Baranjskoj kući – kod Baje. Perkelt od soma. Fantazija. Isprobali smo još i perkelt od patke, a fiš je ostao za drugi put – već smo se najavili na zimu :D.
Smještaj
Ovdje nema dileme. Od sveg srca preporučamo Ivicu i Maricu. Imanje puno sreće i pozitive. Možete uživati u igri s Bekijem i Kim, dva simpa psića. Ako su vam pak draži konji, tu ih je devetero – dvoje mladih su blizanci. Provozat će vas kočijom, a imaju ovdje i popriličan broj bicikli. Moram li reći da je Baranja kao stvrena za bicikliranje?
Ljudski faktor sam spomenula na samom početku teksta – tetu Nadu nitko i ništa ne može nadmašiti. Što da kažem, Lara je pitala možemo li je jednom ostaviti gore. S Nadom 😀
Imanje ima 20 soba, nije preveliko, nije premaleno. Sve je tamo taman i kako treba. A konji… konji su neodoljivi.
Karanac – Kneževi Vinogradi – Zmajevac – Suza – Kopačevo – Batina…
Sve su to mjesta kroz koja smo prošli. U kojima smo zastalil. Mala. Slatka. Sva nekako Baranjska. Teško je opisati šarm kojim odišu, ali i neku sjetu. Puno je napuštenih kućica koje traže pažnju. Dođe ti da ih zagrliš.
Iako ljeto nije prava sezona u Baranji, susreli smo jako malo turista. Nama super, Baranjcima ipak premalo. Šteta. Ovo je destinacija u kojoj se može uživati baš u svako godišnje doba.
Jurimo biciklom niz brdo. Kroz suncokrete i kukuruze. Nebo se utapa u rozo plavim nijansama. Sumrak. Jurimo niz brdo i mislim si – jel moguće da do sada nismo posjetili Baranju?
Info kutak: