Dan u Veroni – protrljati cicu ili ne, pitanje je sad

Stojimo u gužvi okruženi gomilom turista. U malom smo dvorištu. Iznad glave, na ONOM balkonu izmjenjuju se Julije. Vješto poziraju, mašu, šalju poljupce. Razdragani dečki, muževi, ljubavnici, prijateljice, mame, okidaju fotografiju za fotografijom.

Ispred nas – opet Julija. Ovaj put, njezina statua s izlizanom desnom cicom. Izlizanom od tisuće ruku koje ju maze, nježno miluju, hvataju, a sve kako bi, pazi sad, imali sreće u ljubavi. Šlatanje Julijine cice, kažu, garantira vječnu ljubav. Riskiramo razvod i ljubavni brodolom, pa preskačemo ovaj dio. Jer… na kraju krajeva, iz šlatanja druge ženske ne može izaći ništa dobro. 😉

Dobro došli u Veronu – grad ljubavi <3

Od mjesta Cvalcaselle, baze za Gardaland i razgledavanje Lago di Garda, do Verone dijeli nas svega tridesetak minuta vožnje. Bio je to posljednji dan našeg mini talijanskog izleta, a za razgledavanje grada ljubavi imali smo oko četiri sata. Ne volim na brzinu, ali bolje i tako nego nikako.

Naš prijedlog za četverosatnu šetnju po Veroni

1. Tomba di Giulietta

Parkirali smo u blizini Julijinog groba. Sasvim slučajno zapravo, ali pokazalo se da je to izvrsna polazišna točka. Sumnjam da bi se inače prošetali do ovog mjesta, jer tog je jutra Veronu grijalo (ne)ugodnih 36 celzijevaca, bez trunke vjetra, naravno, a Tomba di Giulietta, malo je van centra ako si ograničen vremenom i dišeš na škrge.

Julijin grob – Tomba di Giulietta. Izgovori to na glas. Talijani su pjesnici. Čak i grob zvuči lijepo na tom jeziku. Od „Julijinog groba“ se odmah smrznem. Od „Džulijetine tombe„ želim dirati cicu. Hm. Da. Možda bolje ipak grob.

Već ovdje postaje jasno da je grad obilježen najpoznatijom ljubavnom pričom, a kako se ja lako prepustim doživljaju, odmah me lupilo na romantiku. Bila je to i prilika da mladu gospođicu upoznamo s gospodinom Shakespearom, koji, usput budi rečeno, navodno nikada nogom nije stupio u Veronu. Štoviše, ni u Italiju.

Do samog groba vodi šarmantno dvoriše, a na zidovima možeš naći ulomke iz Romea i Julije kao i cijelu priču u slikama izrezbarenim u drvetu. Tu smo se zadržali neko vrijeme jer kad putuješ s djetetom koje ne zna pravilno ni izgovoriti Šekspir, a kamoli tko je on, moraš ispričati priču. Moraš zainteresirati klinca jer u protivnom, čeka te jako duga i naporna šetnja gradom. Srećom, ovu našu je nesretna ljubav jako zainteresirala. Morala sam objašnjavati slike do detalja i prilagoditi priču djetetu.  Pritom sam se začudila sama sebi. Sramota me priznati, ali zaboravila sam dosta toga. Naravno, znam priču u globalu, ali neki su detalji s godinama isparili. I samo tako, imali smo obiteljski mini sat književnosti.

Mali crvenkasti sarkofag smješten je u tamnoj kripti, a ulaznica za Julijin grob otvara vrata i muzeja freski. Sve u svemu, ako planiraš Veronu, ovo bih svakako preporučila.

Cijena ulaznice je 6 eura, a ako imaš Verona card ili, u našem slučaju press iskaznicu, ulaz je besplatan.

2. Arena

Dolazimo do još jednog simbola Verone. Velike arene u samom centru grada. Red za ulazak je nažalost bio predugačak, pa smo ju razgledali samo izvana. Ovo je jedan od najbolje očuvanih rimskih amfiteatara, a u njega stane oko 22 tisuće ljudi. Ne mogu ni zamisliti kako ovdje izgleda i zvuči neka od slavnih opernih izvedbi.. Opera u Veroni – upravo stavljeno na bucket list.

3. Piazza delle Erbe

Jedan od najpoznatijih trgova u Veroni. Mjesto na kojem štand do štanda stoje pomidori, krastavci, lubenice i razglednice, venecijanske maske, magneti za frižidere, kape, suveniri. Nema da tražiš nešto, a da ne nađeš. 😀

Zgrada koja se ovdje posebno izdvaja je Mazzanti house. Mitologijski motivi na freskama duž cijelog pročelja griju moju umjetničku dušu. Predivno je.

Trg vrvi turistima kao i cijeli grad, a iskustvo kaže da ovo nije najbolja lokacija za pojesti sladoled ili popiti kavu. Osim ako si bogat. Mi nismo, pa sladoled ližemo malo dalje.

4. Torre di Lamberti

Najbolji pogled na ovaj trg, ali i grad pruža se s obližnjeg Lamberti tornja. 368 stepenica, i eto te pod zvonom. Naravno da smo išli liftom. 😀

Ulaznica: 8 eura. Za djecu mlađu od 7 godina besplatno. Pressica se opet pokazala u punom sjaju.

5. Cassa di Giulietta

Ne možeš ne pronaći. Nepregledne kolone turista hrle prema jednom jedinom mjestu, malom dvorištu u ulici Capello. Dolazimo do priče s početka. Do balkona i cice. Ali i onog, meni puno zanimljiivijeg. Tolika količina ljubavnih poruka ispisanih na papirićima, lokotima, kartončićima, ulaznicama pa čak i žvakaćim gumamama, ovo mjesto čini posebnim.

Da, smeta gomila turista, ali onda opet, i mi smo turisti. I sigurno smetamo nekome na fotkama. Ali gužvi se može doskočiti penjanjem na prvi kat male trgovine koja ima ulaz upravo u The dvorištu. Još i piše „free balcony view“. Ne znam zašto gore nije bilo nikoga 😀 Kroz mali prozorčić tako gledaš poznati balkon, čekaš da se Julija novog doba makne, i dok se izmjenjuje s drugom, napetkom ko puška – jer, ovo je njen trenutak, ti škljocneš. I voila. Evo fotke praznog balkona. S visine 😉

6. Ulica Sottoriva

Kroz Veronu protiče rijeka Adige. Možeš ju pijeći preko jednog od brojnih lijepih mostova. O njima nešto kasnije. Na putu prema rijeci, zastali smo u jednoj od najstarijih ulica u Veroni – via Sottoriva. Jedno od rijetkih mjesta u kojima se nismo probijali kroz rijeke turista. Lijepo je. Osjeća se ambijent srednjovjekovne Verone. Tu se nalazi i poznata Osteria Sottoriva. Pojeli smo, predahnuli  i krenuli prema posljednjoj stanici – Ponte Scaligero.

7. Ponte Scaligero

Vrijeme je stiskalo pa sam morala na brzinu odabrati most po kojem želim prošetati. Kockica je pala upravo na ovaj. Na drugoj strani centra je, ali srećom, nije to veliki grad. Petnaestak minuta hoda i kupanja u znoju, ali isplatilo se.

Nismo stigli vidjeti Ponte Pietra, ni castel San Pietro s kojeg se pruža lijepi pogled na grad. Ali bit će još prilike. Sigurna sam.

U Veroni svaki drugi restoran, kafić, trgovina, kiosk, nosi Julijino ime. Romeo je isto tu negdje, ali Julija je Julija. Ili bolje da kažem – Giulietta. Grad je jako dobro označen što potragu za highlightsima, čak i ako nemaš kartu, čini vrlo jednostavnom.

Verona je grad koji treba vidjeti. Treba za njega izdvojiti dan, dva. Treba u njemu uživati. Možda bolje u neko drugo godišnje doba, jer ljeti je pakleno. Četiri smo sata hodali skoro pa bez prestanka, popili smo hektolitre vode, naučili sve o Romeu i Juliji, a dijete nam je najbolje – nije se žalila da joj je teško, nije pitala kad ćemo doma, hodala je k` o velika, uglavnom zaokupljena pričom o nesretnim ljubavnicima.

Verona je grad u kojem su pravu, veliku ljubav, onu za koju se umire pretvorili u turističku atrakciju. Tko zna, možda ona to u današnje vrijeme zaista i je. Možda ne turistička, ali atrakcija, svakako. Ne ulazim dublje u tematiku. Ne mogu. Vruće mi je. Muči me samo jesmo li trebali protrljati onu cicu ili ne. 😉

I crno bijelo joj dobro stoji..

 

 

Praktične informacije:

• Auto put smo platili 20 eura u jednom smjeru
• Parking na cesti, u plavim crtama, 1 euro (blizu Julijinog groba)
• Boca vode na kiosku 0,50 Eura
• Ulaznice između 6 i 8 eura. S pressicom uglavnom besplatno, moguće da je isto i s muzejskom  iskaznicom. Provjeri ako imaš