Jesen u Kamačniku

– Dežuran sam drugi tjedan, znači, nedjelja mi je slobodna. Kaže on jedva živ u petak, znajući da ga čeka radna subota, a sve  u nadi da će se odmoriti u nedjelju. Njegova je vizija odmora u ovom slučaju izgledala kao ležanje na kauču. Nedjelju je proveo hvatajući jesen. U Kamačniku. Ako me ikad ostavi, neće biti zbog druge žene. 😀

Kanjon Kamačnik. Jedna od brojnih ljepota Gorskog kotara. Na 45 minuta od Rijeke. Oko sat i petnaest od Zagreba. Savršen za jednodnevni izlet – a možete ga pretvoriti i u vikend odmor, ima Gorski kotar što za ponuditi.

Kamačnik je divna šumska priča koja vas u svako godišnje doba raspameti bojama. Od zelenih, proljetno ljetnih, do raskošnih jesenskih. A voda… voda je mjestimice brza. Čipkasta. Pa onda malo ludo zelena, pa malo tirkizna. Čista. Bistra. Hladna i – pitka. Na svoje sam oči gledala kako s izvora Kamačnika, iz ruku piju vodu.

Ovaj izvor spada među pet najdubljih izvora u Hrvatskoj. Voda izvire iz dubine od 118 metara, koliko znamo. A što je ispod… ostaje nam samo zamisliti.

Šetnja Kamačnikom, čarobna je šetnja Panovom stazom. Ime je dobila po bogu iz grčke mitologije, zaštitniku prirode.  Uz put će vas dočekati informativne tabele, a tu je i pet šumskih glazbenih instrumenata, savršeno uklopljenih u okoliš. Odmah na početku stoji gong – bar je bio tamo tijekom prvog posjeta, sada ga više nema. Glazbenim talentom gospođu šumu možete počastiti i svirkom na potočnim orguljama, medinoj marimbi, jelenovom rogu i puhovim zvonima.

 

Kako doći? 

Kamačnik se nalazi u blizini Vrbovskog. Šetnica kreće od restorana Kamačnik, a mjesta za parking uglavnom ima i ne naplaćuje se. Kada dođete u Vrbovsko, možete pustiti oznake da vas vode, a možete i utipkati restoran Kamačnik u GPS i stižete sigurno 🙂

Ulaznice?

Cijena ulaznica je 20 kn, djeca mlađa od 4 godine ne plaćaju. Ništa kartice, samo keš. Tako je vikendom, a javili mi ljudi na Instagramu da se preko tjedna ne plaća. Tako da, ako ideš preko tjedna, možeš vjerovati ljudima s Instagrama, al` ponesi 20 kn za svaki slučaj. 

Staza?

Prilično nezahtjevna. Ima 3,2 km u jednom smjeru. Trebalo nam je nešto manje od 3 sata da prođemo sve, uz dosta zaustavljanja. Ako dolazite s malim klincima, zaboravite na kolica, nije moguće. A ni platnene tenisice nisu dobra ideja, posebice ako dolazite nakon kišnog razdoblja. Jednom sam bila i po ljeti, u sandalama Greška. 😀

Restoran?

Postojan 🙂 Srećom… jer bi se pobili da smo iz šume izašli gladni, a nemaš gdje jest 😀 Postoji unutarnji i vanjski dio. Za unutra ne znam, ali vani radi po principu samoposluživanja. Plastični tanjuri i vilice. Vani se uglavnom nudi roštilj. Porcije su obilne i ok je. Plata za dvoje (može slobodno i za troje) košta 130kn – miješano meso, krumpirići, lepinja, kapula, ajvar i slično veselje. Palačinke (dobre) su 20 kn, a štrudla s višnjama (meni, onako) 17 kn. Ovdje primaju kartice.

(Naravno da nemam nijednu fotografiju. Nisam ti ja food bloger)

A jesen? Jesen je čarobna. Ako joj dopustiš, lako će te uvući u igru boja. Šuštat će ti lišće pod nogama. Zaslijepit će te sramežljiva zraka sunca. Krenut ćeš za kapljicama vode. I dugom u njima. Ako joj dopustiš. Jesen će te…