Što, kako i za koliko… u Maroku.

Maroko. Dugo sam ga zaobilazila. Ni sama ne znam zašto. Posjetila sam Egipat i Tunis. Možda mi se Maroko činio presličnim, a toliko je još različitih svjetova oko nas. Ne znam. Uglavnom, zvijezde su se posložile i usmjerile me po treći put u Afriku. Dočekao me Maroko. Išla sam bez očekivanja, otvorenog uma. Nestala sam u njegovim bojama.

Itinerar

Putovalo nas je, kao i uvijek  troje. On, ja i naš skoro sedmogodišnji curetak. Na raspolaganju nam punih deset dana.

Prva dva u Marakešu, zatim odlazak na petodnevnu turu prema Sahari, povratak u Marakeš, i kao šećer na kraju – izlet u Essaouiru. Znam, u deset dana se da obići puno više. Većina se odlučuje za cijeli đir, skroz do Feza i Chefchaouena. Dugo sam se lomila oko itinerara, no na kraju je odluka pala na laganiju verziju. Ne žalim zbog toga jer su udaljenosti ogromne, pa ovako nemam dojam da smo pola vremena proveli u autu. A kada je laganije, više se stigne uživati.  🙂

Aviokarte&co

Karte smo kupili preko Ryanaira. Treviso – Marakeš. Za nas troje 1400kn. Moglo je i jeftinije, ali nije ni ovo loše.

Osim oko rute, velika dilema je bila rentati auto ili uzeti turu. Prva odluka bila je auto, samo za put do pustinje i natrag. Pet dana s punim osiguranjem i autosjedalicom oko 150 eura. Cijena benzina je oko jednog eura za litru.

Odluka na kraju ipak pada na privatnu turu s vozačem. Biramo Sahara wanderlust po preporuci nekih naših ljudi koji su već putovali s njima (imaju različite opcije izleta, pa klikni da vidiš). Prešli smo ukupno nešto više od 1300 km, spavali u divnim riadima, uz doručak i večeru, a noćenje u pustinji je bilo nešto najljepše. Kada se sve stavi na papir, cijena puta u vlastitom aranžmanu izašla bi nas parsto kuna manje od ove koju sam uspjela isposlovati. Jeste veća avantura kada voziš sam, ali ovako smo sa sobom imali lokalca koji nas je vodio kamo god smo htjeli, a njegove priče i iskustva prilično su doprinijeli upoznavanju nove nam zemlje. O toj turi ću pisati u jednom od slijedećih tekstova. 

Smještaj

Kada ideš u Maroko, biraj smještaj u jednom od riada u Medini. Gueliz, novi dio grada jako je lijep, ali otići u Maroko i smjestiti se u jedan od hotela izvan Medine, za mene i nije baš neki posao.

U deset dana, promijenili smo šest riada različitih cijenovnih kategorija. Kao i uvijek, i ovdje vrijedi ona koliko para, toliko muzike, ali i onaj najjeftiniji, bio je dobar. Platili smo ga 27 eura/noć, za nas troje, s doručkom, par minuta od glavnog trga. Vlasnik riada Espagne je simpatičan mladi dečko, 18-godišnj student fizike koji nikada nije izašao iz Maroka, ali rado bi upoznao Antonelu Doko :D. Poručuje joj da je manager hotela i da ima pločice. Pritom ne misli na one dekorativne u kuponi. I sjajan je s kartama 😉

Ovaj desni… lijevi je moj 😀

U Marakešu spavamo i u Riadu le Rihani. To je za one koji zaista vole uživati u lijepim interijerima, na dobroj lokaciji. Divno mjesto za pobjeći od buke uskih uličica Medine. Maloj se nakon ovoga, malo koji smještaj sviđao :D.

Odsjeli smo i u Riadu Palau, još jednom koji nudi višu razinu usluge. Sva tri u Marakešu, sva tri za preporučiti.

Ipak, smještaj s milijun zvjezdica, onaj u šatoru u pustinji nema konkurencije. Sat i pol jahanja na devama i evo nas. Takvo nebo nikada nisam vidjela. Nama je ovaj dio uključen u cijenu ture, a ako dolaziš samostalno, cijene za jahanje deva do kampa uz jedno noćenje s doručkom i večerom kreću se oko 35 eura po osobi. Možeš dogovoriti online ili kada dođeš u Merzougu. Nude se luksuzne opcije i ove, nazovimo ih, autentičnije. Mislim da ovdje potrebe za luksuzom nema. Ovo nebo je luksuz sam za sebe. Ovo nebo je sasvim dovoljno za sreću.

Na što pripaziti

Maroko je izrazito gostoljubiva zemlja. Obožavaju djecu. Ipak, ovdje postoje neke zamke koje mogu pokvariti doživljaj jedne predivne destinacije. Zato se pripremi. Nemoj doći kao amater. Razapet će te. 😀

1. No, thank you. Merci, no. Le shokran. Ne hvala. Nauči na svim jezicima, izgovaraj i hodaj dalje. Pokušat će ti uvaliti sve. Ignoriraj i hodaj dalje.
2. Najgore je na glavnom trgu. Pun je zabavljača svih vrsta. Ne fotografiraj nikoga – ni zmije, ni majmuna na ramenu, ni pjevače, ni plesače. Nikoga. Osim naravno ako želiš, ali znaj da ćeš platiti za to. There is no such a thing as besplatno :D. Reći će ti neku nebuloznu cijenu za fotku, slobodno bez grižnje savjesti daj 10-20 dirhama. ( 10 dirhama=1 euro) Nije puno, ali je stvar principa. Dođu, stave ti majmuna na rame, ti se blesavo kesiš, opališ fotku i onda kreće give me the money. Za nešto što u startu nisi ni tražio. Nagledali smo se puno takvih situacija.
3. Ako se izgubiš po uskim uličicama i netko ti ponudi pomoć – odbij. Odvest će te do tvog cilja, ali će ti i naplatiti tu uslugu. Koliko sam čula, zna biti prilično neugodno. Prvi znak da te netko želi prevariti je da ti kaže da je ulica u koju si baš skrenuo zatvorena. Tada će se naravno ponuditi da ti pokaže pravi smjer. Jednostavno nemoj. Odbij. Ako si baš jako izgubljen, pitaj nekog od trgovaca, ali ubrzo ćeš i sam shvatiti da nekako svi putevi uvijek vode do glavnog trga 😉
4. Od svih lokalaca s kojim smo razgovarali, dobili smo preporuku preskočiti farbaonice kože. One u Fezu su najpoznatije i njih se isplati vidjeti. U Marakešu, bolje preskočiti. Tamo je posebno jaka „pokazat ću ti put mafija“. Ako ipak upadneš u njihovu zamnku i ne uspiješ ih se riješiti, prijeti policijom koja se nalazi svuda i brine o turistima.

Glavni trg u Marakešu, Djemaa el Fna

Cjenkanje

O, cijenkanje. Ne volim ga. Uvijek, bez obzira na to koliko spustila cijenu, osjećam k`o prevareni kreten. Svako malo smo se našli u situaciji da se natežemo oko sedam kuna, kao da nam život ovisi o tome :D. Naporno mi je, ali to se jednostavno očekuje od tebe kada si u Maroku. Svaku cijenu smo spustili barem za 50 posto, a mislim da smo mogli i trebali i više. Na pojedinim štandovima imaš fiksne cijene, dobro dođu kao neki orijentir koliko što zapravo vrijedi. Nama su doduše i tamo jednom spustili cijenu, na njihovu inicijativu. Jer smo iz Hrvatske. A Luka Modrić je isto iz Hrvatske pa nas vole. 😀

Kod cjenkanja najbolje se voditi onom, koliko bih to doma platio. Pa kad dođeš do te cijene, ako ne ide niže, kupi. Cijenkanje je dio kulture, ali budi pristojan. Ne pretjeruj. U cijelu priču uđi ako si zaista zainteresiran za kupovinu. 

O cijenama je teško pričati, mogu ti navesti samo koliko smo mi plaćali neke stvari, pa ti probaj bolje, ali nikako se ne daj navući na lošije 😉

• Kožne sandalice za malu: 100 dh
• Kožne sandale za mene: 150dh
• Dimije: 60dh
• Naušnice: 10dh
• Mini tanjurić: 40dh
• Veća kožna torba najljepša na svijetu: 300dh (to me svrbi, sigurna sam da je mogla i za 250dh, ali baš se nisu dali, pa ako si kupila veću kožnu torbu za ništa novaca, nemoj mi reći)
• Manji lampion: 30dh
• Magnetići: 10dh
• Začini: zaboravila sam 😀 Čeka me vrhunska blogerska karijera

Hrana i piće

Jeli smo sve. Meso, ribu, povrće, voće, salate. Vodu smo pili iz boce, a zube smo prali njihovom vodom. Nitko nije imao probavnih problema.

Cijene ovise o mjestu na kojem se jede/pije. Cijeđena naranča na trgu košta 4 dh, dok će se ista u kafiću/restoranu platiti 15dh.

• Sokovi tipa Coca cola: oko 15dh
• Kava: 10dh
• Čaj od mente: 10-15dh
• Kila mandarina: 8-10 dh
• Jako fini sendviči s piletinom i povrćem + krompirići: 30-40dh
• Tajine: 50-80dh
• Brochette mesni: 30-40dh

Mi smo uglavnom jeli po 40-50dh. Porcije nisu nešto velike, tako da smo uzimali tri – inače uzimamo dvije, pa mala jede od nas. Ionako jedva da išta jede.

Ovako izgleda tipičan doručak u Maroku

Ulaznice

Za gotovo sve što smo posjetili, cijena ulaznice je 10-20 dh. Izuzetak su Majorelle vrtovi s cijenom od 70dh koje na kraju nismo vidjeli. Došli smo nadobudno oko 12. Red je bilo kilometarski. Ozbiljno. Tako nešto dugo nisam vidjela. Toliko sam se uzrujala da sam ostavila mobitel na zidiću i otišla. To je bio kraj jednog lijepog prijateljstva :D. U razgovoru s mladom Marokankom, saznajem da ovdje treba doći ili rano ujutro ili pred zatvaranje, pa vodi računa o tome. I o mobitelu. 😀

UPDATE!!!

Javljaju ljudi da su Marokanci shvatili da ulaznice mogu naplaćivati i više, pa sada sve košta barem 7 eura (Badi palace, Bahia palace, Menara gardens…), dok ćeš za Majorelle vrtove i Muzej fotografije izdvojiti 10 eura.

Palača Badi

Izleti i taksi

Do Essaouire smo uzeli izlet preko jedne od agencija na koje smo naišli. Autobusom je 8 eura u jednom smjeru. Navodno se čak i za to može cijenkati, ali nismo probali jer smo isposlovali cijenu od 40 eura za nas troje do Essaouire i natrag, uz stajanje kod arganovog stabla na kojem koze beru bobice i u tvornici arganovog ulja.

Iz Marakeša postoji puno agencija koje će te prebaciti do pustinje, a stvar se može dogovoriti i u Riadu. Cijene za grupne trodnevne ture su oko 70-130 eura, ovisi o sposobnosti cjenkanja… Privatne ture poput naše petodnevne puno su skuplje. U startu traže uglavnom 300 eura po osobi, pa spuštaj kako znaš i umiješ. Imaj na umu da kod privatne ture ne možeš previše spuštati. 

Kada koristiš taksi, za gradsku vožnju koristi Petit taxi. Traži da ti upali taksimetar.

U Marakeš smo stigli kasno, oko 23 sata pa smo dogovorili prijevoz s Riadom. Onim finim i skupljim. Došlo nas je 20 eura. Za natrag nas je ista vožnja došla 10 eura. Nije nam se dalo bakćat s taksistima, autobusima i prtljagom, ali ako se tebi da, proći ćeš jeftinije nego mi. Posebno preporučam dogovoriti prijevoz s riadom ako dolaziš po noći. Autom se može samo do glavnog trga, gdje te sačeka netko od osoblja i odvede do smještaja. U protivnom, usred noći vučeš kofere po uličicama i nemaš pojma kamo ideš :D.

Troškovi

Znam da ljude često zanima koliki su dnevni troškovi. To je nešto što ovisi o puno faktora, ali mogu reći da smo mi, tročlana obitelj, kada se sve zbroji i oduzme, u prosjeku dnevno trošili oko 50-60 eura (hrana, piće, ulaznice, suveniri, ciplele, torbe, roba, izlet do Essaouire, aerodromski transferi….). Na turi do pustinje je to bilo oko 30 eura jer smo imali večeru.

Za kraj… 

Maroko je šarena oaza, prekrasnih krajolika, toliko međusobno različitih da ne možeš vjerovati da se nalaze u istoj državi. Maroko je unatoč napasnim trgovcima i povlačiteljima za rukav, zemlja gostoljubivih i divnih ljudi. Nauči ignorirati ove prve i obećajem ti, iz zemlje začina vratit ćeš se sretan. Ja još uvijek sanjam boje. <3