Ljudi na odmor obično idu da se, jelte, odmore. Ali ne i ja. Ja se s odmora vratim još umornija – ali na onaj dobar način, ako me kužiš. Zato odmor obično ni ne nazivam tim imenom. Ja idem na put.
S bakom i didom…
Ona ima šest godina. Prvi put je otišla na putovanje bez nas, s bakom i didom. Kod none i nonića, na Vis. Uživa k`o prasica. Već ju vidim. Glavna je. Kraljica je. Udovoljavaju joj u svemu, sa svih strana. Bake i none uostalom za to i služe ;). Preodgajat ću ju kad se vrati. Vesela i preplanula. Dočekat ću ju bijela. Nema veze, doći će i moje vrijeme.
Ali… upravo sam shvatila – ovo je moje vrijeme. I Njegovo. Dijeteta nema, na sigurnom je. Svemir je htio da baš ovaj tjedan ne moram na posao, a to nisam doživjela već, eto, šest godina. Možda se ne mogu pohvaliti preplanulim tenom, ali brate mili, sigurna sam da me nitko trenutno ne može pobijediti u satima koje sam provela u ležećem položaju. Shvati ovo kako hoćeš, sve što ti pada na pamet je vjerovatno točno :D. Relacija nam je kauč-krevet-plaža. S naglaskom na prvo dvoje.
Sjećam se, prije par dana, dok sam ju pakirala, sve su mi se neki ludi planovi motali po glavi. Te očistit ću stan. Ono, past će generalka sto posto. Te radit ću nam kolače. I mrkača na salatu. Napravit ću reda u njenom ormaru i izbaciti sve što je prerasla. Pobacat ću i pol svog ormara. Rasteretit ću životni prostor. Riješiti se smeća. Napokon ću živjeti u feng shui harmoničnom domu u kojem vlada sklad i predivnoća. Peglat ću. Neću, ovo baš lažem. Napokon ću skinuti trajni lak s nogu i stavit ću novi. U nekoj ludoj boji. Pročitat ću i onu knjigu do kraja. Ljudi moji, ma nema što neću napraviti u tih šest dana koliko je nema, samo da se prvo malo odmorim od posla.
Tri dana kasnije – još uvijek odmaram. I jedva čekam da se mala neman vrati. Fali. A i nisam luda sve ono napraviti. Vruće je 😉
PS. Dva puta smo izašli van. Onako, za pravo. Po noći. Jer dvaput je dvaput 😉
kauč krevet je relacija koja i nama hitno treba 🙂