Tri stvari vam iman za reć – nije voda nego more, špaga je konop, a brod se ne parkira. Privezuje se. Kaže nam kapetanica Maja, najposebniji faktor ovog sasvim posebnog ljetovanja – opet smo odabrali krstarenje Jadranom. I da, slažem se za more, ali teško će iz mene izbiti da je plutajuća krafna špagom vezana za parkirani brod.
Krenuli smo i ove godine na krstarenje Dalmacijom s Maya Cruising. Lani sam već pisala o detaljima i tehničkim informacijama, a taj tekst možete pročitati OVDJE… Ove godine donosim kratke crtice s otoka koje smo posjetili… Kao uspomenu nama, kao inspiraciju vama…
Ulicama Starog Grada
Krstarenje Dalmacijom znači sedam luka u sedam dana, a naša prva bila je Stari Grad na Hvaru. Našli smo se tamo mi i mačke. Zijevaju. Fjaka se lijeno provlačila kroz atmosferu. Stari Grad poput starog šarmera izvukao je sve asove iz rukava. Vrata se tamo ponosno šepure. Boje cure iz galerija i frizerskog salona. Nonice i nonići ćakulaju. Nailazimo na bicikle. Ulice. Lampione. Vino i Jazz.
Dobro je.
Hvar k`o Hvar…
Prvi dan romantika, drugi dan rigoleto.
– Pa dobro ženo, kakvo ti to vrime nosiš? Pita kapetanica Maja unezvjerena od vremenskih uvjeta. Pita mene naravno. Jer ja sam ona koju prati vlastiti olujni oblačić. Ovaj puta kišilo je samo na ukrcaju u Splitu. Dva smo dana zatim muku mučili s vjetrovima. Zamislite samo – tramuntana se prijeti, valovi pjene, brod ljulja.
Maja brzo pronalazi mirniju uvalu. Dan poprima nove boje. Djeca se vesele. Ni nama nije mrsko. More taman osvježavajuće. Napuhance za lađu vežemo konopima. I plutamo. Na valovima srećice.
U Hvar smo pristali kasno, iza 19. Gužva je. U odnosu na Stari Grad, zamjetno veća. Sav je fin. Drži se malo visoko. Zna kakav je. I ponosi se time. S pravom, valjda. Treba cijeniti to što imaš, a Hvar se cijeni. Posebno vidljivo u restoranima. Miriši. Ukusno je. Košta Hvar. Ali i svira. Svaka kala drugačije zvuči. Neke plešu. Neke se šarene. Neke su tajnovite. Druge pak sjetne.
A baš svaka. Lijepa.
Po Visu, pomalo…
I ove nas je godine lađa dovela do najdraže luke. Ljetovali smo na Visu. Našem otoku. Ljetovali smo lijeno. Prošli smo do none. Popili kavu u našoj kafani. Zaronili u poznatoj vali. I došli na brod. Visu smo se vratili nakon desetak dana. Ovi su trenuci poklonjeni brodu. Prirastao nam srcu.
A Korčula…
A Korčula. I ovo naše more. I dani na brodu. I fina spiza. I bonaca. I druženja. I knjige. I putovanja. I sunce koje se razlijeva između neba i mora. I sve. Ja nisam za radit, ja sam za ovo. Bio je to jedini zaključak koji se nametnuo.
Korčula je profinjena i nemoguće lijepa. U isto je vrijeme ona popularna cura u školi, ali i obična djevojka iz susjedstva. Pa je malo boemska. Divlja. A opet tako smirena. Ovdje smo u jednoj maloj šetnji dobili sve.
Skretanje s puta…
Kada krenete na krstarenje, znate koje otoke obilazite i koja je ruta. No, ruta nije uklesana u kamenu i često se mijenja kako vjetar puše. Kapetanica tu ima zadnju riječ, a mi smo ovaj put Makarsku zamijenili Pelješcem.
Privezali smo lađu u Kučište. Mjesto za koje nikad prije nisam čula. Kako to inače biva, skretanja s puta uvijek su najbolja.
U Kučišću želim imati kuću. Kamenu s drvenim vratima. U boji. Ne znam još kojoj – možda po malo od svake. Ispred dvora kovana kapija. Nešto cvijeća. A od plaže da me dijeli samo par koraka. Pa u šetnju tamo gdje je vrijeme stalo. Do kostura starih barki. Da zapnem u konope. I poletim nad morem. U toj fantaziji u kojoj ljetujem u Kučištu – kite surfam. U stvarnosti bi izginula. Ovdje kao da to svi rade. Pa odmaraju u šarenim kafanama. Uz hippie vibe. U Kučištu je vrijeme stalo, a opet, toliko je prisutno.
U Kučištu sam svoja. Kažem, kao da mi tamo kuća. Znate kako znam? U svakom mjestu koje mi je kao dom, ubola me osa. U Kučištu također.
Po Braču…
Turu završavamo u Pučištima i Milni. Brač. Sve mi je ovo draže od razvikanih mjesta. Svidio se otok i našem dronu – eno ga ostao na dnu sanjive uvale. Larina maska također. A umalo i sidro.
Eh, sidro… Otkazao mehanizam za dizanje. Mornar viče “Majo, pustit ćemo sidro ovdi, ne ide”, Maja ne da, gosti pomažu izvući beštiju, prvo vuku mic po mic, metar po metar, pa se prešlo na prespajanje žica… Maja kaže “Vedrane, pazi da brod ne krene unazad”, ovaj se izbezumio, kimne glavom, kao, ok, imam pod kontrolom i pogleda me bespomoćno. Još mi se duša smije. Na kraju, uspeh. Sidro dignuto. Lađa plovi prema novoj luci. Pljesak, olakšanje i malo alkohola. I eto anegdote.
Zabilježili bi dronom, ali eto. Ostao na Braču. Tko bi ga krivio, pa tamo su Pučišća i Milna.
Ako niste ljetovali na ovaj način, probajte. Moguće je da se desi ljubav.
A zašto biramo Maju? Zato jer tako podržavamo jednu obiteljsku priču, san kalafata Tome koji danas živi njegova kći. Na Mojoj Maji, kapetanica za kormilom, muž joj glavni od kužine. Hvala Hrvoje na svakoj kili koju sada moram izgibiti. Upoznali smo im i sina, Tonija, skoro jedanaestogodišnjeg matematičkog genijalca. Dok mala Marieta doma s bakom čeka da sezona završi. Da se lađa priveže. Da se mama i tata vrate.
Nije ovo luksuzna priča. Ovo je, kako volim reći, autentično iskustvo Dalmacije. Ovo je nepretenciozno. Maleno. Drveno. I baš je zato najljepše.
Prošlogodišnji post u kojem možete vidjeti kako izgledaju kabine, kako izgleda dan na brodu, za koga je namijenjeno ovakvo krstarenje… možete pročitati OVDJE. Cijena je ove godine u odnosu na prošlu bila viša i iznosila je 4200-4900kn, ovisno o tome je li kabina na gornjoj ili donjoj palubi i jeste li ulovili neku akciju :).
Ako želite među prvima doznati termine i cijene za novu sezonu, možete se upisati na newsletter.
Postoji odmor i postoji Odmor.
Udaljenost od plaže – jedan skok u more.
A možeš i skalama dolje ako se bojiš.
Rezervacija mjesta na plaži ručnikom – ča je to?
Mjesta ima koliko ti srce želi, a tu su još i Plamenac, Labud, Donut…i ostali „napuhani“ rekviziti
Parking – ne bereš brigu jer ga nema, samo more i sunce i predivna jutra na brodu s pogledom na Hvar, Vis, Korčulu, Mljet…
Udaljenost od spavaonice – paluba gore-dolje, malo rekreacije dobro dođe jer hrana…eh, hrana…
Hrana – razlog zašto je dalmatinska riječ za kuhara „Hrvoje“, strancima poznat kao „Jimmy“
Brige – kaj je to? #mozakfulnapaši
Vala – čarobno mjesto za kupanje za koje zna samo „Moja Maja“.
Kapetan – zapravo: Kapetanica, žena, majka, Maja.
Obitelj – posada broda.
I zato: postoji odmor i postoji Odmor.
Vezano za odmor, mi smo bili u zabludi svih ovih godina misleći da znamo što je dobar odmor, ali…
S „Moja Maja“ imate Odmor.
Mi se vraćamo.
Silvija & Josip