Što, kako i za koliko – u Turskoj

Dvanaest dana. Četiri leta. Jedan noćni autobus. 1250 km prijeđenih autom. Pet hotela. Četvero odraslih. Troje djece. Kratki je to opis našeg Turskog ljetovanja. Iako, malo tko bi našu turu nazvao ljetovanjem. Nekako smo najmanje mora vidjeli. Svejedno, Turska nam je dala tako puno. U Tursku smo se zaljubili. U neobičan krajolik. Zalaske sunca. Poglede. Ceste. Jezera. Prirodu.

A tura je bila ovakva:

Venecija – Istanbul – Kapadokija – Antalija – Pamukkale – Fethiye – Antalija – Istanbul – Venecija.

 

Itinerar:

1. Dan

Let: Venecija – Istanbul.

Čekanje na aerodromu 4 sata, nastavak puta za Kayseri (Kapadokija). Stižemo kasno navečer. S hotelom smo dogovorili prijevoz od aerodroma.

Kada idete u Kapadokiju, tražite letove za Kayseri ilI Nevsehir. Kayseri je dalji, ali je cijena bila povoljnija pa biramo njega.

2. Dan

Goreme

Let balonom rano ujutro. Goreme open air museum. Šetnja po mjestu. Gledanje zalaska sunca na Goreme Sunset view point.

3. Dan

Odlazimo na cjelodnevni izlet – Derinkuyu podzemni grad. Ihlara kanjon. Tuz Golu – slano jezero. (ovo je zaista veliki đir, krenuli smo u 9:30, vratili smo se u 23)

Prvotni plan je bio rentati auto dva dana u Kapadokiji, ali nažalost nismo rezervirali unaprijed, i uspjelo nam se dogoditi da NEMA nijednog auta za rentanje. Zato na cjelodnevni izlet odlazimo privatnom turom – iznajmili smo kombi sa šoferom.

4. Dan

Love valley, Fairy chimneys, Red valley sunset point

Navečer, u 23 sata krećemo noćnim autobusom prema Antaliji.

Autobusi su dosta dobri i prilično jeftini. Odabrali smo raspored sjedenja 1+2, tako da je bilo više mjesta. Mala je prespavala cijeli put. Karte smo kupili preko Obilet stranice, jedne od rijetkih koja ima i englesku verziju i preko koje je strancima moguće kupiti karte. 

5. Dan

U Antaliju stižemo u 8 ujutro, lovimo metro za aerodrom gdje preuzimamo auto za šestodnevni road trip. Odmah krećemo prema Pamukkalama. Put traje oko 3 sata.

6. Dan

Keklik špilja, popodne Pamukkale. Pamukkale je najbolje posjetiti ili rano ujutro ili kasnije popodne, kako bi izbjegli horde ljudi pristiglih turističkim autobusima na dnevne izlete. 

7. Dan

Krećemo prema Fethiye. Usput stajemo na jezeru Salda, tzv. Turskim Maldivima. U Fethiye posjećujemo Aminthas grobnice u stijeni, dan završavamo na plaži.

8. Dan

Odlazimo u Saklikent kanjon, popodne nastavljamo prema Antaliji.

9. Dan

Antalya – vodopadi, Lara beach, obilazak grada

10. Dan

Ujutro proljev 😀, poslijepodne kupanje oko Kemera

11. Dan

Duden vodopadi, kupanje…

Navečer let za Istanbul

12. Dan

Istanbul – Aya Sofia, Plava džamija, spice bazaar, Kubbe, Topkapi palača, Galata kula, Uskudar

13. Dan

Let za Veneciju

 

Prijevoz

Let: Venecija – Istanbul – Venecija, 1266 kn (Pegasus)

Let: Istanbul – Kayseri, 260kn (Turkish airlines operated by Anadolou jet)

Let: Antalya – Istanbul: 155kn (Turkish airlines operated by Anadolou jet)

Noćni autobus: Goreme – Antalya: 110 lira (ako vam se ovo ne da, možete letjeti Kayseri – Antalya, cijene u našem terminu su bile oko 450kn)

Za nas troje, avio karte su došle 5043kn, a bus 390kn

Rent a car: auto smo pokupili i vratili na aerodromu u Antaliji. Uzeli smo preko Gold cara, rezervacija unaprijed, uz puno osiguranje. Cijena za sedam dana: 1200kn. Nismo morali ostavljati polog, blokirali su samo petsto kuna za benzin.

Kako smo u Kapadokiji ostali bez auta, par smo puta koristili taxi. Cijena je oko 5kn/km.

Kombi sa šoferom za cijeli dan smo platili 600 kn po obitelji. Bio je to prvi i zadnji put da ne rezerviramo auto unaprijed :D, iako, na kraju je dobro ispalo jer je put bio dug i naporan. Ovako su muževi vozači bili čili, odmorni i zreli za razgledavanje. I bio je to savršen dan. 

Transfer u i Istanbulu od aerodroma Sabiha Gokcen do hotela u blizini Sultanahmeta i natrag: 50 eura

(da smo došli ranije i da nam povratni let nije bio ranom zorom, ovo bi za puno manje novaca, ali više tramaka obavili javnim prijevozom – uz Havabus)

Viza

Hrvatski državljani za ulazak u Tursku moraju imati vizu. Najlakše ju je napraviti online. Košta 20 eura i gotova je odmah. Budite oprezni i dobro provjerite s koje stranice ju naručujete. Jedino je ova službena i bez provizije: TURSKA VIZA ONLINE

 

UPDATE: viza je za građane Hrvatske ukinuta

 

Smještaj

Odsjeli smo u pet hotela, sve smo rezervirali preko Bookinga. (sve o linku za popust pročitaj OVDJE)

Goreme: Falcon Cave Suites, 4 noćenja s doručkom.

Pamukkale: Melrose Viewpoint Suites, 2 noćenja s doručkom i bazenom. Izvrstan, s pogledom na Pamukkale

Fethiye: Red Rose Hotel, jedno noćenje s doručkom i bazenom.

Antalya: Flamingo Residence, 3 noćenja, s bazenom

Istanbul: rezervirali smo Alhambra hotel, dobili Splendor suite. Izbjegavajte.

Sve skupa, smještaj nas je koštao 4000 kn. Riječ je trokrevetnim sobama, za tri odrasle osobe.

 

Vožnja u Turskoj

Rentanje auta je bilo najbolji mogući odabir. Izvan gradova, vozi se bez problema. Ceste su solidne, naplate cestarine nema, a ni naplata parkinga im nije nešto napeta. Platili smo samo dva puta – 5 i 10 kn, na neograničeno vrijeme.

Kao navigaciju smo koristili Google maps – kartu smo skinuli doma, radilo je besprijekorno.

U gradovima poput Antalije, nešto više kaotično, ali viđali smo puno gorih prometa od ovoga. Vozili smo i po noći. Živi smo. Auto također. Treba se samo naviknuti na to da Turci ne vole koristiti žmigavce.

Cijena benzina/dizela je oko 6-7 kn.

Tijekom punih šest dana, prošli smo 1250km i potrošili oko 470kn benzina (dizela, da budem precizna).

Ulaznice

Goreme open air museum: 54 lire

Ihlara valley: 36 lira

Uchisar castle: 8 lira

Saklikent kanjon: 8 lira, djeca 4 lire

Aminthas grobnice u stijeni: 7 lira

Pamukkale: 60 lira, kupanje u Kleopatrinom bazenu: 50lira (taj dio smo preskočili)

Duden vodopadi: 5 lira, djeca 3 lire

Kursunlu vodopadi: 8 lira, djeca 4 lire

Ulaznice su zaista jeftine. Djeca mlađa od 6/8 godina, ne plaćaju.

1 lira je 1,18 kn, što znači da je najskuplja ulaznica za Pamukkale, s cijenom od oko 70 kuna.

Let balonom u Kapadokiji – o tome sve piše OVDJE.

Gdje mijenjati novce?

Bankomati su na svakom koraku. Ako imate karticu Zagrebačke banke, možete podizati gotovinu BEZ PROVIZIJE na plavim Yapi bankomatima jer su obje banke članice Unicredit grupe.

U Goremeu nema mjenjačnica (barem su nama tako rekli), radi samo jedna pošta koja je vikendom zatvorena pa vodite računa o tome.

U Antaliji, smo vidjeli nekoliko mjenjačnica. Prošetajte, pogledajte koja ima bolji tečaj, razlikuju se…

Tečaj je najlošiji na aerodromu pa tamo promijenite nešto sitno, da imate za početak.

 

Kada posjetiti iliti, jesmo li krepali od vrućine?

Jesmo 😀 Antalija je bila brutalna, na preko 40 stupnjeva. Unutrašnjost je bila podnošljiva. U Kapadokiji su večeri čak i prohladne. Od vrućine smo bježali po šumama, kanjonima i vodopadima, a u najgore vrijeme smo se hladili u bazenima. Bez obzira na temperature, ponovila bih ljeto u Turskoj. Za ovakvu bi turu možda idealno bilo u kasno proljeće i ranu jesen. Iako, kažu da je i zima u Kapadokiji čarobna. Hladna, ali čarobna. 

SIM kartice

Ne budite ludi. Na odmoru ste. Od svega, pa i telefona. Dovoljan vam je  wi fi u sobama ujutro i navečer. 😉 Drugim riječima, ne znam. Ne želim znati. Pitajte gugla.

 

Dnevni trošak

Nas troje je dnevno, kada se sve zbroji i oduzme, u prosjeku trošilo oko 55 eura (ne po osobi, svi skupa). U to je uračunata hrana, suveniri, benzin, kombi sa šoferom… Jeli smo i pili što nam se htjelo, naručivali smo za troje jer je mala na opće iznenađenje JELA. Od suvenira smo kupili nešto magnetića (obično su bili 3 za 5 lira), šarenih tanjurića/zdjelica (10 lira za manju zdjelicu, 10-15 lira za podmetač za padele), viseći keramički balon (15 lira), oglrlicu (15 lira), kofer za mladu damu (150 lira)….

Litra vode je uglavnom bila 3 lire, mala boca 1 liru.

Kuhani kukuruz: 4 lire

Testi kebab: 30-70 lira

Čaj: 3 lire

Kava: 7-10 lira

Kola, Ledeni čaj: 5 lira

Dvije lučke i jedan kornet: 10 lira

Cijeđena naranča: 5 lira

Juha: 10 lira

 Pileći ražnjići (tavuk šiš): oko 25-30 lira (ovo je uglavnom cijena po kojoj smo plaćali obrok, što god jeli, a jeli smo sve :D)

 

Zaključak

Jedna ovakva tura u trajanju od dvanaest dana, za troje koštala je oko 11.100 kn. U to su uključeni svi letovi, autobus, rent a car, smještaj i vize.

Kada svemu dodamo dnevni trošak, transfer od aerodroma do hotela u Istanbulu, prijevoz do Venecije (benzin, cestarine, parking u Veneciji i grickalice – jer ne mogu bez hrane :D) NAŠA se cifra penje na oko 17500kn. Vaša može biti potpuno drugačija, naravno. Ovisno o tome od kuda krećete, koliko će vas doći put do aerodroma i koliko trošite 🙂

Tu je još 3000 kn za balon koji ne brojim u osobni trošak jer ga nismo mi platili (lucky bastards) – da je moralo iz našeg džepa, nažalost, ostali bi uskraćeni za let, ne zato jer ne vrijedi tih para, nego zato jer nemamo te pare :D. Ako si možete priuštiti, od srca savjetujem da se vinete u visine. Ako ne možete, i pogled s tla je vanserijski doživljaj <3

Opći dojam

Od Turske nismo nešto previše očekivali. Možda je to jedan od razloga zbog kojeg nas je izula iz cipela. Toliko je raznolika. Potpuno čudnovata. Prilagođena djeci. Izvrstan je omjer uloženo/dobiveno.  Iznenadilo me koliko trgovci nisu naporni. Koliko su ljudi srdačni.

Kada pogledam naših dvanaest dana ponovila bih baš sve isto, izuzev Antalije. Nju bih potpuno zaobišla i svela na aerodrom. Nije nam se primila. To naravno ne znači da nekome drugome ne bi bila idealna i nikako nije savjet da ju zaobiđete. Ako želite hotele i all inclusive ljetovanje u resortu, vjerujem da pruža puno po tom pitanju. Samo što su to pitanja na koje nas osobno, odgovori ne zanimaju 🙂 Turska je puno više od all inclusive resorta. Puno više od plaže i dnevnih izleta na Pamukkale ili u Kapadokiju. To su dijelovi zemlje kojima se treba posvetiti. Kroz koje se ne trči. Čiju okolicu treba istražiti.

Naići ćete onda na Turske Maldive. Izgubit ćete se u bjelini slanog jezera. Loviti zrak po podzemnim gradovima. Lutati lokalnim tržnicama na kojima su turisti rijetkost. Hladiti se u kanjonima. Jesti kukuruze i gozleme kupljene od bakica uz ceste. Samo tako ćete doživjeti ono čega je Turska puna. A puna je predivnih čuda prirode koja će vam pomutiti pamet. <3