Došao je doma u 4 ujutro. Ne pitaj me gdje je bio i što je radio. Nisam očekivala puno od dana poslije.
17 sati. Već je mrak. – Idemo do Zagreba? Pita On. – Ajmo. Kažem ja. Deset minuta kasnije, vozimo se prema Zagrebu. Trebalo je vidjeti taj Advent. Ovakav rasplet događaja, dan poslije, nisam očekivala. Ali tako je to s očekivanjima. Obično nisam s njima na konju.
Zagreb volim i inače. Sada ga volim još više. Jer je čaroban. Magičan. Jer svijetli. Jer miriši po kuhanom vinu. Jer je lijep. Jer ima dušu. Volim Zrinjevac. O Bože. Zrinjevac je bajka. Ledeni park na Tomislavcu sjaji najjače. Klizališe je ogromno. – Vidi mama. Sklizaju se skrooooz oko fontane. Rekla je u oduševljenju. Vodili smo ju i kod Rudolfa. Tamo su najslađe jaslice na svijetu. Prošetali smo po Jelačićevom trgu. Tumarali smo tunelima. Grič je ovih blagdana dobio novu dimenziju. Nju je podsjetio na Elsin dvorac. Mene je pak oduševio wc. Čudna sam. A tek kobasičarne, fritularne, kuhanovinarne i ostala veselja 😀
Klovićevi dvori imaju posebnu energiju. Ali moj top jedan, u svako doba godine je Štros. Kako mi je u Parizu najdraži dio grada Montmantre, tako je u Zagrebu moje mjesto Strossmartre. Tamo lusteri vise sa stabala. Lusteri. Sa stabla. Znam da su to samo lampice u obliku lustera, ali eto, baš ove lampice me uvijek odvedu negdje. U neku drugu dimenziju.
Došli smo u utorak pa reda za uspinjaču nije bilo. Općenito, utorak je dobar dan ako se ne želiš izgubiti u gužvi.
Zagrebe, bilo nam je zadovoljstvo. Ostani lijep. <3
Doma smo došli u ponoć. Ona je spavala cijelim putem. Ja sam bila sretna. On isto. Spavali smo svi skupa u našem krevetu.
