Devetnaest dana, 2300 kilometara, tri države, pet otoka, auto, trajekt, drveni jedrenjak – tako nekako zvuči sažetak ovogodišnjeg ljetovanja koje je u prvom dijelu čak i bilo ljetovanje. Tjedan dana smo krstarili Dalmacijom i posjetili najljepše hrvatske otoke o čemu možete pročitati OVDJE. Krenuli smo zatim prema Albaniji, uz dvodnevno stajanje u CRNOJ GORI. A onda je uslijedila ona. Kaotična, drugačija i svoja – Albanija. Ako pitate Albance, svoju će zemlju nazvati Shqiperi – zemlja orlova.
Na road tripu kroz Albaniju, proveli smo ravno osam dana. S okvirnim planom koji je brzo puknuo k`o kokica, s hotelom rezerviranim samo za prve tri noći, a dalje kako bude i kako nam se bude dalo. Odmah moram reći, iako je Albanija sve poznatija po predivnom moru, tamo od Vlore i južnije, mi nismo išli na ljetovanje. Jer, budimo realni, taman smo sišli s jedrenjaka, živimo na moru i nismo ga željni. Naše su želje išle u drugom smjeru. Prošvrljati malo po unutrašnjosti, vidjeti prirodu, upoznati ljude. Gubiti se po cestama i biti svjedocima buđenja jedne, do nedavno zapostavljene turističke destinacije.
Itinerar
1. – 2. dan:
Shkodra – grad s dobrom vibrom i lijepim šetalištem. Ovdje smo posjetili tvornicu venecijanskih maski (da, imaju i to :D), most Mesi, kao najveći most u Albaniji iz otomanskog doba i Rozafa castle (ulaznica 400 leka – 24 kn, djeca ne plaćaju), tvrđavu s koje puca odličan pogled na grad. I automehaničara smo posjetili. 😀
3. dan:
Jezero Koman i rijeka Shala – zbog loše ceste smo iz Shkodre krenuli na jednodnevni izlet, umjesto da sami vozimo do obala jezera Koman – ovo je bio highlight putovanja. Ne samo zbog ljepote prirode, već i zbog cijelog doživljaja. Išli smo preko agencije Feel Albania. Možete i samostalno doći do trajektnog pristaništa Koman, pa onda dalje organizirano brodićima do rijeke. Cijene kod agencija variraju od 26 do 40 eura, ovisno što je uključeno…
4. – 5. dan:
Kruje – ovdje smo ostali dan duže od planiranog. Predivan mali gradić najpoznatiji po tradicionalnom bazaru i tvrđavi koja se uzdiže iznad njega. Tamo je i jedan od boljih albanskih muzeja – Skanderbeg museum of Kruja… (ulaznica: 500 leka – 30 kn, djeca ne plaćaju)
6. dan:
Berat – grad tisuću prozora, pod zaštitom UNESCA. Kažu, najljepši grad Albanije. Nama apsolutno predivan, da je bilo vremena ostali bi koji dan više.
7. – 8. dan:
Vlora – iako je plan bio odvoziti skroz do juga, stali smo zbog gužvi u Vlori. Ovdje negdje završava Jadransko, a počinje Jonsko more. Grad je živ, dobra je baza za okolne plaže koje su lijepe, za razliku od one u centru. Kilometarska, načrčkana ležaljkama, plitko do zauvijek, povremen smrdi – nema tih para zbog kojih bi se tamo okupala. Svaka čast pijesku, ali ova vrsta mulja nije naša šalica čaja. 😀 Čim se prođe tunel – znat će svi koji se nađu u Vlori, kreće savršeno bistro more s kamenčićima… Ležaljke i suncobrani su teški za izbjeći. Cijena za komplet duž obale varira od 500-1500 leka… (30 do 90kn).
Ako želite more, pritom Jonsko, te plaže kreću od Vlore pa južnije, još bolje, gledajte od Dhermija i Himare pa prema Sarandi i Ksamilu. Nama je plan jednom iz Grčke, s Krfa prijeći do Sarande pa obići i taj dio, plus Gjirokastru i Plavo oko. Ne znam točno kada, ali znam da će biti ili predsezona i postsezona. Već mi se duša veseli.
U povratku nam je do Rijeke trebalo 13 sati. Prelomili smo u Crnoj Gori, 3 kilometra pred granicu, u mjestu Vraćenovići.
Kako doći do Albanije?
Kako smo se s jedrenjaka iskrcali u Splitu, krenuli smo preko Trebinja pa na prijelaz Sitnica, jer nam je Google Maps taj put pokazivao kao najkraći. Ako zanemarimo čekanje na granici, ovo je ok ruta. Stali smo na dva dana u Boki Kotorskoj i nastavili dalje za Shkodru. U povratku smo išli preko Nikšića, na prijelaz Vraćenovići. Javljaju nam da je bolja opcije na Trebinje, pa na prijelaz Klobuk.
Uvjeti ulaska u Albaniju
– Putovnica ili osobna iskaznica za vas i zeleni karton za auto – pitali su na granici.
– nije potreban ni test ni izolacija, nema nikakvih restrikcija vezanih uz Covid prilikom ulaska (ovo se naravno uvijek može promijeniti, tako da provjeravajte redovito)
Covid&CO
U Albaniji se živi staro normalno. U tih tjedan dana nismo ni pomislili na maske. Ni vani ni unutra. U razgovoru s lokalcima doznajemo da je više od 90 posto radnika u turizmu cijepljeno, kao i oko 50 posto stanovništva.
Ako vam je dosta Covida, Albanija je zemlja za vas. 😀
Vožnja
Broj skoro sudara: 1. U kružnom toku, naravno.
Posjet automehaničaru jer nam je vrisnuo alternator: checked!
Auto ceste se ne plaćaju i solidne su u usporedbi s lokalnim cestuljcima, a ni parking na cesti nismo nigdje plaćali.
Benzin nije najjeftiniji: oko 10 kn
Izvan gradova se vozi normalno, nije gužvovito i slabije do izražaja dolaze prometni kaos i luda vožnja lokalne ekipe. Posebno je stresno na kružnim tokovima. Semafora nismo baš vidjeli. To je moj subjektivni doživljaj. Vedran koji je ekšli vozio, nije bio u stresu – omakla mu se koja psovka jer jednostavno ne poštuju pravila vožnje u kružnom toku, ali udala sam se za čovjeka koji mora negdje imati albanske krvi. Kad je tamo, vozi kao oni. 😀
Prilazi gradovima i vožnja uz obalu – užas ako dolazite u špici sezone. Prometna infrastruktura je nikakva, gužve znaju biti nenormalne.
Ceste po cijeloj zemlji variraju od asfaltiranih, preko asfaltiranih na tisuću i jednu rupu do potpuno makadamskih. U globalu, nisu dobre, ali sve u svemu, naše iskustvo je da je puno bolje od onoga što smo prije čitali po internetima. Važno je pripremiti se na najgore i krenuti hrabro. 😀
Morate znati da ćete zapeti u gužvama kada idete u sezoni, otvorite oči, budite pažljivi i to je to. Ponovili bi ove vožnje bez razmišljanja.
Kada ići?
Prema viđenome, idealnim nam se čine lipanj i početak rujna. Posebno ako želite doživjeti i morski dio. Sada, krajem srpnja je jednostavno prevruće za razgledavanje (38-40 celzijevaca), a obala je prekrcana. Ako vam ne smeta gužva na plaži, onda go for it!
Budući da smo većinom razgledavali divne gradove, morali smo raditi pauzu u kritičnim dijelovima dana – od 13 do 17 sati smo bili u sobi, na bazenu, na terasi i stvarali sadržaj za blog, društvene mreže… kako se ono moderno kaže, pravili smo se da živimo kao digitalni nomadi. Ali zbog vrućine smo bili puno sporiji nego što bi bili da je neko normalno doba.
Smještaj
Cijene hotela i apartmana su zaista povoljne. Mi smo razmaženi, volimo hotelski doručak i zato kada god možemo, biramo upravo hotelski smještaj.
Ovo su bili naši:
- Tradita hotel (Skhodra) – odličan. Ali baš. Komadić tradicije i mira nedaleko od živog centra. Ovo je najskuplji hotel u kojem smo odsjeli. Cijena za trokrevetnu sobu s doručkom je bila 85 eura, ali smo platili povlaštenu cijenu (press price, lucky bastards).
- Hotel Panorama (Kruje) – također za svaku preporuku. Hotel s najljepšim pogledom u gradu, s bazenom na krovu koji itekako dobro dođe kada dolazite u srpnju, dobar doručak. Cijena je bila 37 eura za trokrevetnu sobu s doručkom.
- Hotel Omer (Berat) – odlična pozicija, slatka mala soba, doručak koji vam na licu mjesta napravi vlasnica… Cijena je bila 19 eura, trokrevetna soba s doručkom.
- Hotel Bregu D. etit – onako… nisam sigurna bi li preporučila. Mislim da se može puno bolje proći. Ovdje smo se zeznuli jer je trenutno na obali teže naći odličan smještaj za malo novaca večer prije (ove gore smo uglavnom tako tražili). Bio je solidan, ali preskup za ono što nudi. Dvije smo noći platili 122 eura, također trokrevetna s doručkom. Do plaže je par minuta hoda. Nije bilo loše, ali u usporedbi s ostalima nije bio dobar omjer vrijednost za novac. Apartmana je bilo za znatno manje, ali što da kažem… volimo hotelski doručak. 😀
Ukupno nas je osam noćenja u trokrevetnim sobama s doručkom došlo 305 eura.
Hoteli su bili čisti, uglavnom osnovno opremljeni – nosite svoj šampon.
Restorani
Albanija nas je između ostalog osvojila činjenicom da je jeftina. Ovdje možemo sjesti u restoran svaki dan i naručiti što nas je volja. Jer si možemo priuštiti. Ručak/večeru za troje smo u prosjeku plaćali 120 kn. Najskuplji račun je bio 180 kn, za dvije juhe, tri glavna jela, veliku salatu, dva soka i 2,5 dcl vina.
Neke od cijena koje sam uslikala:
Kava: oko 4 kn
Cola, Fanta: 9 – 12 kn
Pivo lokalno (0,33): oko 9 kn
Rakija: 6-9 kn
Pola litre vina: oko 24 kn
Pizze: 24 kn za margeritu, 36kn mješana
Jede se fino, uglavnom mesno na kopnu, riblje uz more. No shit, Sherlock.
Preporuka za Tave kosi – tradicionalno jelo, janjetina u umaku od jogurta i Imam bayildi – grilani patlidžan punjen mljevenim mesom, rajčicama, lukom i začinskim biljem. Mljac. Oboje oko tridesetak kuna.
Znam da izgleda gnjusno, ali stvarno je jako fino. 😀
Valuta
Lek – iako primaju i eure svuda, savjet je da plaćate u njihovoj valuti jerbo će vas uvijek zakinuti kod preračunavanja.
Mijenjali smo u hotelima ili mjenjačnicama…
Internet i GPS
U svim restoranima i hotelima smo imali wi-fi, a kupili smo i jednu Vodafon karticu – 1500 leka (oko 92 kn), s 15 GB… za vožnju smo koristili Google Maps, radilo je dobro cijelim putem.
Koliko smo potrošili?
Osam dana Albanije nas je sve skupa došlo oko 5100 kn – u to je uračunat smještaj, popravak auta (80 eura), benzin koji smo tamo tankali (oko 300 kn), sva hrana, piće, ulaznice, ležaljke, suveniri… rekla bih da je najskuplja stavka ovog putovanja benzin koji je skup i kod nas i kod njih – auto je popio oko 1700kn dizela od Rijeke do tamo i natrag.
Ići s djecom?
Kod nas je to uvijek apsolutni da. Nismo tipovi koji putovanje krojimo prema djetetovoj dobi. Ne odsjedamo u obiteljskim hotelima, ne tražimo organiziranu zanimaciju za dijete i zapravo – ne znamo što znači destinacija prilagođena djetetu. Nama je svaka takva. Desetogodišnja Lara je danas pravi mali putnik kojemu se Albanija svidjela. Unatoč visokim temperaturama i razgledavanju dok kamen gori. 😀
I samo tako, projurio je naš albanski tjedan. Doživljaja je bilo toliko da ću ih teško i opisati u sljedećem tekstu koji spremam. Onom koji priča priču o svim ludim trenucima, slučajnim susretima, savršenima ulicama, skrivenima kutcima, čudnovatoj prirodi, tajnovitim tvrđavama… Nosimo iz zemlje orlova sol na koži i puno smijeha. Pomoći će sjećanja na ovo balkansko ljeto da lakše prezimimo ;).
[…] O Skadru: Što, kako i za koliko – u Albaniji […]