Što, kako i za koliko – u Japanu

Svi koji me čitaju znaju da ne pišem klasične putopise. Baziram se na našim iskustvima, pišem doživljajno. Nikad kod mene nećeš pronaći podatke o nekoj državi, u smislu – ima toliko i toliko stanovnika i nalazi se tamo i tamo. To možeš pitati i gugla. Ja sam tu da ti dočaram mirise, okuse, ceste, šume, plavetnilo i osjećaje. Taj ćeš putopis još malo pričekati. Ovaj put, donosim organizacijski dio. Itinerar. Hotele. Prijevoz. I možda, najbitnije – cijene. Odmah da ti kažem, nije Japan toliko skup koliko se priča. Srećom. Hvala nebesima. Donijeli smo nešto novaca natrag. A to se, prijatelju, nikada do sada nije dogodilo. 😀

Itinerar

Deset dana. DESET. S obzirom da smo stigli u ponoć, slobodno mogu reći devet. Proletjeli su. Sve mi je još u magli. Imam osjećaj kao da nisam nigdje ni bila. On me mrko gleda svaki put kad to izgovorim na glas. 😀

Za početak, predlažem barem 15 dana. I više ako si možeš priuštiti. S obzirom da mi nismo mogli, i ovih deset mi se zarilo u srce. Tako je to s Japanom. Koliko god kratko bilo. Voliš ga.

Izgledalo je ovako nekako. Imaj na umu da nas je putovalo sedmero, od čega troje djece od 3 – 6 godina. I da je kiša padala i padala i padala.

     1. dan – TOKYO: U laganini. Ueno park, Prirodoslovni i znanstveni muzej, Ameyoko market.

     2. dan – TOKYO: Asakusa. Senso-ji temple. Odlazak svemirskim brodom do Odaibe. Do tamo se može za puno jeftinije metroom, ali mi se u svakom gradu vozimo po rijeci. A po Sumidi vozi svemirski brod. 😀 Meni je izgledao svemirski, možda je nekome sasvim običan. Navečer, Akihabara.

     3. dan – NIKKO: Savršeno. JR pass pokriva cijeli put. Hramovi. Šetnja do Kanmangafuchi Abyys. Kutna suza mi u oku kad se sjetim te ljepote.

     4. dan – TOKYO: Imperial palace. Neplanirano duga šetnja oko Chiyode. Ne pitaj. Tokyo Dome i Muzej svemira. Shibuya crossing. Karaoke na Shibuyi – Big Echo. Urnebesno Cijena: oko 450kn za nas četvero, za sat vremena, uz grickalice, neograničeno bezalkoholno piće i dvije pive. 

     5. dan – TOKYO: Yoyogi park. Harajuku. Odlazak prema Kyotu u večernjim satima

     6. dan – KYOTO: Arashiyama Bamboo forest. Monkey park. JR pass pokriva cijeli put.

     7. dan – KYOTO: Rentanje kimona, obilazak hramova oko Kyoto stationa. Kiyomizu – dera temple. Gion.

     8. dan – KYOTO – UJI – NARA: JR pass pokriva cijeli put. Stajemo u Fushimi Inari Taisha hramu, silazimo u gradiću Uji i posjećujemo Byodoin temple, završavamo dan u Nari. Igramo se sa srnama. Neki više, neki manje.

     9. dan – Kyoto: Zlatni hram. Kinkaku – ji. Šetnja uz Nijo castle. Odlazak na aerodrom.

 

Zlatni hram – posebna dimenzija ljepote

To je bilo to. Puno smo prošli, još više nismo. Kiša nam je malo poremetila planove. Ostala je tuga za Osakom i Hakoneom. A ni Fuji vidjeli nismo. Tek toliko da imamo razloga za povratak ;).

Za sam Tokyo je potrebno puno više od tri i pol dana, ako ga želiš doživjeti kako treba, a ne protrčati kroz njega. Grad je ogroman. Fantastičan. Energičan. Prevelik za našu malu ekipu i naše dane.

Ništa iz našeg rasporeda ne bih izbacila. A definitivno preporučam odlazak u Arashiyamu, Fushimi Inari Taisha shrine (to su ona narančasta torii vrata) i Nikko, pa makar sjekire s neba padale. Naše je iskustvo bilo potpuno kišno. Ali kišobrani koje dijele na svakom koraku su prozirni. Pa gledaš svijet toliko poseban i lijep kroz kapljice. <3

Prijevoz

Avio karte smo kupili na početku godine, u sklopu Qatarovog festivala. Imali su akciju „kids fly free“. Hvala im na tome. Volimo ih. Tako su nas karte za nas troje došle 8000kn. Jednako su prošli ovi koji su vodili dvoje djece.

JR pass ti omogućuje da se voziš Japanom i pokazao se itekako isplativ. Zapravo, ne isplati se samo ako se ne mičeš iz Tokya. Uzeli smo onaj koji vrijedi sedam dana. Imaš još za 14 i 21. Pokrio je put na relaciji Tokyo – Nikko – Tokyo – Kyoto – Arashiyama – Kyoto – Uji – Nara – Kyoto – Narita aerodrom. Usput smo ga koristili u Tokyu jer pokriva Yamanote line, kružnu liniju koja više manje spaja sve glavne dijelove grada. Zato preporučam uzeti hotel u blizini JR stanice. Prva dva dana, dok ga nismo aktivirali vozili smo se uglavnom metroom. Mreža vlakova je fantastično organizirana. Cijena karte ovisi o udaljenosti koju prelaziš. Nas je uglavnom koštalo 8-15kn u jednom smjeru. Možeš kupiti i Pasmo/Suica karticu da ne moraš kupovati pojedinačnu svaki put kad se nađeš u metrou. Štedi vrijeme, ali nama je bilo super bakćati se s automatima.

U Kyotu također postoji linija koju pokriva JR pass, ali tamo se dosta toga vidi autobusom. Dnevna karta je 500 jena ilitiga oko 29kn. Isplati se ako se voziš više od tri puta u jednom danu. A voziš se.

JR pass se može kupiti samo izvan Japana, namjenjen je isključivo turistima. Omogućuje ti vožnju Shinkansenom – super brzim vlakovima koji su doživljaj sami po sebi. Ipak, ne pokriva vožnju Nozomijem, taj je najbrži, ali ovaj sporiji je na relaciji Tokyo – Kyoto sporiji je za samo 20-ak minuta.

Mi smo ga uzeli preko STA putovanja. Isprintaju ti ga odmah, ne moraš čekati. Sve piše OVDJE. A možeš uzeti i na rate, što je divna opcija jer je ovo jedna od skupljih stavki, pogotovo ako vas ide troje iz iste obitelji.

Smještaj

Avio karte smo kupili dosta impulzivno. Po principu, vidi, djete leti besplatno, ajmo negdje najdalje što možemo. 😀 U tom trenutku, Japan je iskočio kao najželjenija destinacija. I to je bilo to. Ushićenje, radost, veselje i sreću malo je ubio šok od cijena hotela. Može se puno jeftinije od ovoga što smo mi uzeli, ali kapsule i hosteli sa zajedničkim kupaonicama nisu bili opcija. Posebno je teško naći sobe za obitelj u kojima je šestogodišnje dijete besplatno u krevetu s roditeljima. Tih 6 godina su im neka granica – za veliki broj hotela i za prijevoz.

Zahvaljujući blogu, bili smo gosti u predivnom hotelu s pet zvjezdica Chinzanso Tokyo. Ovo nam je bio pogled iz kreveta.

Zatim smo se preselili u jako dobar hotel s tri zvjezdice Super Akihabara koji nas je za tri noći došao oko 2600kn. Imali smo uključen odličan doručak. Hotel je na izvrsnoj poziciji, blizu metroa i JR stanice. Sobe su pristojne veličine za Tokyo. Mala je čak imala svoj krevet. Sve u svemu, ako ti paše u budžet, preporučujemo od sveg srca.

U Kyotu smo dosjeli u malom hotelu Rinn nijo Castle koji je fantastičan. Rezervirali smo ga tri mjeseca prije puta – četiri noćenja po cijeni od 1800kn. To smo uboli akciju jer je mjesec dana kasnije, cijena bila i više nego dupla.

Smještaj smo bukirali preko Bookinga. Navodno je  Agoda bolja za Japan, ali nama se nekako posložilo s  Bookingom. AirBnb također dobro funkcionira tako da si provjeri i to. I još nešto, uvijek pogledaj i na stranici od hotela. Često znaju biti povoljnije cijene nego preko različitih servisa, a prekasno smo nažalost shvatili da bi naš hotel u Tokyu možda bio jeftiniji da smo ga rezervirali preko agencije, u našem slučaju, STA putovanja.

Desetak dana prije puta, kada sam išla uplatiti putno osiguranje, provjeravali smo cijene u njihovom sistemu. Naši su bili već rasprodani, ali primjerice, tjedan dana kasnije od termina, isti hotel s istim brojem noćenja, u uspredbi Booking – Sta putovanja, bio je za oko 100 eura jeftniji u STA putovanjima. U svakom slučaju, vrijedi pogledati i tu opciju.

Muzeji i hramovi

U usporedbi sa zapadnom praksom, muzeji su iznenađujuće jeftini. Ulaznica u Prirodoslovni i znanstveni muzej, koji je odličan i interaktivan, i djeca su uživala, iznosi oko 30kn. Za klince besplatno. Muzej svemira – 140kn. Taj je bio najskuplji.

Veliki broj hramova je besplatan, a najskuplju ulaznicu od svih koje smo posjetili imao je onaj u Nikku – oko 73 kn. Inače se cijene kreću od oko 16kn do 34kn. Za djecu uglavnom besplatno.

Hrana

Znaš kako ono kažu, da mi je novčić za svaki put kad mi netko kaže… E, pa tako je meni s hranom u Japanu. Pripremila sam se na glad. Govorili su da je užasno skupo. Oh, koja zabluda. Niti jednom nismo jeli za više od 65kn po osobi. Fin, obilan obrok. Uglavnom je to neka mini miso juha i glavno jelo. Probala sam ramen u različitim varijantama, škampiće i piletinu u tempuri, gyoze, sushi, okonomiyaki… riža je sveprisutna. Nikad nismo platili više od 1100 jena, što ti dođe taman oko 60 – 65 kn. A sushi… O Bože, kakav fini sushi. Išli smo u restoran s pokretnom trakom. Jedan tanjurić 6kn. Bolje da ne znaš koliko sam ih nataložila. 😀 Sigurna sam da hrana može biti jako skupa. Ali eto, naše iskustvo pokazuje da i ne mora. Nismo bili u nekim finim restoranima, ali nismo tražili ove jeftinije. Doslovno su na svakom koraku. Zapravo, ne znam gdje se nalaze ti skupi. 😀

Kava nije najjeftinija. Oko 30 – ak kuna. Sokove smo klincima na automatima kupovali. Oko 7-8 kuna su. Voda je pitka pa smo točili iz špine. Pivu smo pili na karaokama po cijeni od oko 30 kuna.  U limenci iz automata 11 kn. U dućanima smo navečer na gluposti – kekse, kroasane, žvakaće, salamu, kruh, znali ostaviti oko 100-150kn. Morali smo djeci kupiti Nutellu. Strašno.

Suveniri

Kupila sam ih poprilično. Igla za kosu – 80kn. Majica za malu – 60kn. MajicE za njega – 120kn. Da, kupio je dvije. Magnetići – u prosjeku 20-25kn. Sake u limenci – 17kn. Drvena gejša naslađa na svijetu – 60 kuna.

Aplikacije i novac

Od velike pomoći su nam bile aplikacije Tokyo Subway i HyperDia. Utipkaš od kuda do kuda ideš i sve ti napiše. Zanimljivo, nisu baš jaki s Wi-Fi pokrivenošću, tako da smo kupili kartice za mobitel da možemo biti on line. Novac smo mijenjali u Hrvatskoj, kartice smo imali sa sobom, zlu ne trebalo. Nije trebalo, pa nismo obraćali pažnju na bankomate, ali prije puta sam čitala da je puno bolje nositi keš. Jedino znam da smo morali najaviti moguću potrošnju u banci.

Za kraj… 

U slučaju da se pitaš kako znam cijenu svega – moj dragi muž je zapisivao doslovno svaki jen koji smo potrošili. SVAKI. Zato ti sada sa sigurnošću, bez imalo odokativnosti mogu reći da smo nas troje, u deset dana na sve – od vode na aerodromu, kartica za metro, hrane, pića, suvenira, muzeja, hramova, vožnje svemirskim brodom, rentanja kimona za djecu, svakakvih gluposti za djecu (povremeno na putovanju radi mito i korupcija)… potrošili točno 5582 kn. 😀 U to nije uračunat JR pass, avion i hoteli, naravno. To ne želim zbrojiti 😀

U svakom slučaju, Japan vrijedi svake lipe. Kune. Jena. Jedva čekam početi s pisanjem onog doživljajnog putopisa. Nadam se da ću te riječima i fotografijom odvesti tamo. U zemlju u kojoj sunce izlazi. <3 Iako ga mi baš i nismo vidjeli. 😀

• Jedan JR pass je sponzoriran, bili smo gosti hotela Chinzanso Tokyo, a rentanje kimona za odrasle su nam omogućili u Wargo kimono rentals.