– Adriana, nemoj u Mostar u 8. mjesecu. Izgorit ćete na kamenu!, savjeti su stizali sa svih strana. Isto tako, bilo je i onih koji kažu – Adriana, odite, Mostar je u najljepšim bojama tijekom ljeta, a možda vidite i skakače… Naravno da je Adriana poslušala ovaj drugi savjet. I naravno da smo izgorili, i naravno da sunčev odsjaj dobro stoji Starom mostu. I naravno, vidjeli smo skakače.
Za Mostar i okolicu imali smo tri dana. Ovaj je kraj zaista bogat pa imam osjećaj da smo u tako malo vremena obišli baš puno. A sve jedno ljepše od drugoga.
Što smo vidjeli u Mostaru?
A Mostara… Stari dio grada taman je dovoljno malen da ga stignete obići nekoliko puta, jer treba to tako. Svakom ulicom proći iznova. Da vam ostane. Pa kamenim putem do Starog mosta, najpoznatijeg simbola grada. Pa da vam zastane dah kad krenu skakači. Jedan za drugim. U hladnu Neretvu, kao da je toplo krilo majke. Dok gomila navija i plješće.
Stari most
Sa Staroga bih mosta mogla zuriti u grad satima. Ovaj je most za Mostar ono što je Eiffelov toranj za Pariz. Nikada vam ne dosadi pogled na njega, s njega…
Dao ga je sagraditi Sulejman Veličanstveni 1566. godine, a srušen je u ratu 1993. godine. Obnovljen je 2004., da bi godinu dana kasnije proglašen UNESCO-vom kulturnom baštinom.
Na najvišem dijelu visok je 24 metra – upravo se od tuda skače u Neretvu.
E, da… Navijalo se na mostu i da jedna Dina kaže “da”. Taman za suzu u oku od romantike i ljepote. Dobro je ovo mjesto za prosidbu, mada, ja bih Vedranu odrezala jaja da me tako javno pita bilo što, a kamoli TO…
Informacija više:
– Stari je most najljepši u rano jutro ili kasnije navečer. Kada ljudi odu. Kada ostane samo za vas.
– Ako dolazite u ljetnim mjesecima velika je vjerojatnost da ćete vidjeti skakače, obično kreću u poslijepodnevnim satima
– Poznato natjecanje u skokovima održava se uglavnom početkom Kolovoza (bilo je vikend prije našeg dolaska, prva nedjelja u 8. mjesecu)
– Najbolji pogled pruža se iz brojnih kafića uz obalu Neretve, a posebno s područja ispod mosta gdje također možete sjesti na piće, ali i ne morate. Dovoljno je lijepo samo doći i sjesti na kamen.
– Nude se vožnje čamcem ispod mosta.. Za deset minuta traže 10 e po osobi, za djecu je ista cijena.
Kriva ćuprija
Nije Stari most jedini most posjete vrijedan. U blizini je i Kriva ćuprija, mini verzija poznatijeg brata. Zanimljivo, ovaj je most zapravo stariji i smatra se da je poslužio kao inspiracija za Stari most. Kriva ćuprija je malen, ambijentalan i savršen most. Baš kao i Mostar.
Orijentalni doručak u Urbanu
Bez doručka nigdje. Ako ne jedem do negdje 10, grizem. Vještica. Doručak mi je zaista najvažniji obrok u danu, a ovaj mostarski orijentalni mi je sav po guštu. Od tanjurića, načina serviranja, raznovrsnosti do pogleda. Savršeno. Cijena je nešto viša za doručak – platili smo 80 kn, ali ovo što vidite na stolu je jedna porcija i bila je dovoljna za nas troje. Dobro, dvoje i pol – Lara je pojela kroasan i mini burekić. Nemoj mi sad sa sirnicom. Burek sa sirom. I bok.
Informacija više:
– Restoran ne prima rezervacije pa je najbolje doći odmah oko otvaranja (mi smo došli oko 8) ako želite zauzeti stol s pogledom. Osim doručka, ovdje imaju i sve ostalo, a koliko sa vidjela, mesne plate izgledaju odlično.
Mostarski skywalk
Dvadesetak minuta od centra Mostara i evo vas na brdu Fortica. Ovdje osim po divni pogled na grad, dolazite i po dozu adrenalina. Mostarska verzija skywalka nije za one koji imaju strah od visine. Gubi se ovdje tlo pod nogama, ovdje se ide u visine…
Pogled puca na cijeli Mostar, a ako ne dođete za vjetrovitog dana kao mi, možete se zaljuljati iznad grada, ali i poletjeti uz jedan od najvećih zip lineova u BiH. Nama su zbog vjetra letile samo kose. Svejedno, bilo je odlično.
Informacija više:
– Ulaznica se ne naplaćuje
– Fotke su najbolje ujutro kada vam je sunce iza leđa ili navečer kada zalazi i oboji nebo iznad grada na Neretvi.
– Možete isprobati veliku ljuljačku – cijena je 20 BAM (oko 80kn) ili zip line – postoje različite opcije za velike i male pa je najbolje provjeriti cijene OVDJE.
To je ono što smo mi stigli obići. Naravno, prošli smo kamenim ulicama nebrojeno puta. Pili kavu u brojnim kafanama, večerali s najboljim pogledom… Ako stignete, posjetite i jednu od ovih kuća (dobili smo preporuku, ali nismo stigli… Zurili smo u Most :D)
Oko Mostara…
S Mostarom je super što u okolici, na udaljenosti do sat vremena ima svega. Mi smo se odlučili za Blagaj i Počitelj… i naravno vodopade.
Blagaj
Do vrela rijeke Bune u mjestu Blagaj s autom nam je trebalo dvadesetak minuta. A tamo 50 nijansi zelene. Može se barkom ući i u spilju na sam izvor koji se smatra jednim od najvećih krških vrela u Europi. Rijeka oko 20 kilometara prije samog izvora prolazi kroz zemlju. Voda je pitka, a temperatura unutar spilje je tijekom cijele godine 9 stupnjeva – tih deset minuta koliko traje obilazak itekako dobro dođu u ljetnim mjesecima.
Pod stijenama visokim oko 240 metara stoji i Tekija – mjesto u kojem derviši borave i vrše vjerske obrede. Blagajska Tekija je svakako jedan od turističkih aduta koje morate posjetiti.
Unutrašnjost je uređena tradicionalno, a zanimljivo, ovdje se nalazi i turbe (nadgrobna građevina, spomenik) Sari Saltuka, putujućeg derviša iz 13. stoljeća koji se smatra začetnikom Tekije i njegovog nasljednika Ačik-baše. U ovu prostoriju ne možete ući, ali možete proviriti.
Osnovne informacije za posjet Tekiji:
– Ulaznica je 10 km za odrasle osobe (40 kn).
– Vožnja barkom se plaća 4 km za odrasle, 2 km za djecu do 12 godina.
– U tekiju ne možete ući u kratkim hlačama i suknjama. Ako trebate, dat će vam na ulazu maramu. Žene moraju prekriti i kosu. Djeca ne moraju biti pokrivena.
– Cipele ostavljate izvan tekije.
– Tekija je vjerski objekt u kojem se trebaju poštivati pravila.
Blagaj je, vjerujem, većini putnika obavezna stanica.
I da, Karuza je imao hlače iznad koljena pa je u Tekiju morao u suknji. Zgodan je i u suknji, samo da se zna.
Počitelj
Za Počitelj smo krenuli iz Blagaja. Temperatura +41, a ja se naumila penjati do vrha – kule koja se uzdiže nad gradom. Njih dvoje su odustali, etiketirana sam vjerujem kao nenormalna, ali, što je uopće normalno. Osim što je precijenjeno. Popela se jesam, u kulu ušla nisam jer – klaustrofobija, a do gore vode uske zavojite stepenice. Zidovi stišću.
Počitelj je šarmantano staro naselje u Čapljini do kojeg je vrlo jednostavno doći. Nalazi se uz obalu Neretve, na glavnoj cesti od Mostara do Metkovića. Ovdje ćete pronaći mir. Tišinu. Idilu. Odo je mjesto gdje se susreću dvoje najljepših – Mediteran i Orijent. Njegova kulturno povijesna jezgra je nacionalni spomenik u BiH a šetnja kamenim ulicama dovest će vas do kule, džamija, hana (prenoćišta), hamama i neobičnih krovova medrese – škole.
Iz fildžana i džezve…
Kad sam u ovakvim zemljama zaista patim jer ne pijem kavu. Volim joj miris, a posebno način serviranja.
- Bosanska kava se “peče” u džezvi koja se radi od bakra. Dno je šire, da bi se onda naglo suzilo pri vrhu, jer takav oblik pomaže da se talog zadrži na dnu. Pije se iz fildžana.
- Za bosansku kavu kažu da nije bosanska ako nema dovoljno “kajmaka” – pjene koja nastaje na površini i zadržava sav ukus i aromu, odnosno “ačik”.
Servira se uz šećer u kockici i rahat lokum… Izgleda božanstveno. Nemam pojma kakva je. Ja pijem čaj.
Vodopadi
I za kraj – vodim vas do prirodnih ljepota. Vruće je k’o u paklu. Ali, srećom, ima po Hercegovini vodenih oaza za rashladiti dušu.
Vodopad Koćuša nam je bio prva stanica. Za Kravicu znaju valjda svi. Oko Mostara iskače s gomile plakata. Vodopad Koćuša se nešto sramežljivije spominje. A lijep je. Manji, visok 5, a dugačak 50 metara dobra je prilika za osvježenje. Ima za pojesti i popiti – u Hercegovini je taj aspekt vrlo dobro zastupljen, evo se vratih doma s kojom kilom viška. Lara i Vedran ne, njih kile ne idu. Kad se samo sjetim tih sretnih dana.
Kravica. Kažu, najljepši vodopad u Hercegovini. Tko smo mi da proturječimo. Ulaznica je 20 km (80kn), ali ako ste novinar ulazite besplatno. Potvrđuje mi tako i čovjek na ulaznicama. Pitam ga što s malom – kaže, ma što ću s njom. A parking? Jer, cijena stoji jasno istaknuta, on odmahuje rukom i dodaje – ma ništa, to samo strašimo ljude… Hercegovina.
Informacija više:
– Na Kravicu dođite čim ranije ujutro ako dolazite u sezoni. Mi smo stigli oko 10 i bilo je ok, a kada smo odlazili, oko 13, red za kupiti ulaznice je bio ogroman.
– Možete iznajmiti kajak. S njim je dopušteno približiti se slapovima i prijeći preko bijele oznake koja je granica za kupače. Platili smo 8e za 30 minuta.
I još…
Na putu nam se našlo još nešto za svaku preporuku na rijeci Trebižat – jeli smo Kod Želje.
Kod Želje je sve zeleno. Dok čekate hranu na raspolaganju imate par kajaka koje možete slobodno koristiti kao njihovi gosti. Tu su stepenice koje vode u prohladnu rijeku, a ako vas potrefi, tu su i tamburaši koji sviraju sijedom djedici na njegov 100. rođendan.
Da ne zaboravim hranu – ima mesa, ima ribe, cijene umjerene, a srećica velika.
Zaključak – Hercegovina je po ljeti vruća. Kamen gori. Al’ voliš. Ne ide drugačije.
Gdje smo odsjeli?
Dvije noći smo odsjeli u Motelu Nur – odlična pozicija kad ste s autom, do starog grada trebalo nam je par minuta. Čisto, s doručkom i balkonom s pogledom. Za troje smo platili 700kn, dva noćenja s doručkom.
Bonus tip: Vikendom se u Mostaru parking ne naplaćuje…
Zadnju noć smo spavali u divnom Etno selu Herceg. Za svaku preporuku. Ovo je nešto skuplja kategorija, ali ima bazen, spavaš u kamenim kućicama i restoran je nadaleko poznat. S razlogom.
Eto, kad kažem bit će vruće, to mislim ahhahaa