Ljudi koji ne putuju s djecom, puni su razloga zbog kojih je nepoželjno „vući“ klince sa sobom na putovanja. Ne ulazeći u njihovu potrebu da zabadaju nos u nečiji godišnji odmor, putovnicu, obitelj i izbor, razmislila sam malo o navedenim razlozima. Ne mogu si pomoći, ali kod mene baš niti jedan ne drži vodu.
- Neće se sjećati
Ova mi je omiljena. Istina. Neće se sjećati. Ne znam samo zašto je to bitno? Mi ćemo se sjećati. Fotografije će pisati priču. Baš kao što naši stari obiteljski albumi čuvaju uspomene iz najranijeg djetinjstva kojih se, eto, ne sjećam, tako se nadam da će i naše fotke Njoj jednog dana pričati lude priče.
Kad slušam mamu i tatu kako prepričavaju dogodovštine s putovanja dok sam imala 3 mjeseca, srce mi se smije. Sretno je jer ne mora tražiti odgovor na pitanje: “a gdje smo bili brat i ja?” Sretno je jer odgovor nije: „kod bake“. Bili smo obitelj od prvog dana. Zajedno. U avanturi. Hvala mama i tata.
Zato putujemo s djetetom.
- Samo mučite djecu
Ako se u toj priči netko muči, to je sigurno više roditelj nego dijete. Dijete, pogotovo malo, ne treba ništa osim mame i tate. Treba njihovu pažnju. S njima je sretno. Bilo to u dnevnom boravku, u autu, na igralištu ispred zgrade ili u avionu na putu za drugi kraj svijeta.
Da. Djeca plaču. Plaču u dnevnom boravku, u autu, na igralištu ispred zgrade, u avionu na putu za drugi kraj svijeta. Da, nekad ta plakanja zaista mogu potrajati. A nekada su jako kratka.
Moje je imalo fazu neprestanog plakanja od 4 do 6 ujutro. Svaku noć. Mjesecima. U neboderu. Susjeda mi je jednom rekla: „vaše dijete stalno plače“. Rekoh s podočnjacima do poda, „ozbiljno? Nisam primjetila“.
Možda sam trebala iseliti jer je bilo i više nego očito da mučim dijete i uskraćujem kvalitetan život stanarima nebodera koji plaćaju jednako visoke režije kao i ja? 😀
Plus, u mom putujućem stažu, doslovno sam JEDNOM bila svjedok višesatnog plakanja djeteta u avionu. A svaki put je u avionu bio popriličan broj djece. Da, da, znam… tebi koji tvrdiš da dijete nema što raditi na putu baš uvijek netko plače satima u avionu. Meni eto ne. Nemaš sreće ili preuveličavaš i svako desetminutno plakanje doživljavaš kao sate. Uglavnom, u javnom si prijevozu. Deal wit it.
Vjeruj mi. Dijete se ne muči. Dijete uživa.
Zato putujemo s djetetom.
- Zbog vlastitog užitka i sebičnosti izlažete dijete zdravstvenom riziku
O, nemoj mi se dirati u ljubav i odgovornost koju osjećam prema svom djetetu. Naravno da uvijek provjerim sve o zdravstvenoj skrbi, bolnicama, ambasadi i svemu što ti padne na pamet.
Da, dijete se može razboljeti na putovanju. Nije to nešto čemu se nadam i što priželjkujem, ali događa se. Da, može se razboljeti na putu. Jednako kao i doma. Opcija da zbog straha od moguće bolesti ne putujem do djetetove punoljetnosti, kod mene nije opcija. Idem i nadam se najboljem. Dovoljno je da se roditelji brinu, ne moraš i ti.
Zajedno kao obitelj guramo dalje. U zdravlju i u bolesti.
Zato putujemo s djetetom.
4. Ne možete uživati na putovanju kao kad ste bez djeteta
Ne znam što to uopće znači :D. Ok, putovanje s djetetom nosi promjene. Kod nas se najviše vide u odabiru smještaja. Sada je nešto bolji nego kad smo išli bez nje, što samo dodatno pridonosi uživanju. Plan uvijek prilagođavamo tako da odgovara i nama i djetetu. Barem svaki drugi dan ubacimo neku dječju aktivnost, a tu je i obilaženje lokalnih parkova. Na taj način destinaciju doživimo na jedan drugi način. Drugačiji nego prije, ali opet dobar. Dijete nas tjera da usporimo tempo. Samim time, omogućuje nam da bolje doživimo svijet oko sebe.
Zato putujemo s djetetom.
5. Bonus razlog
Kviz. Televizija. Pitanje nešto tipa po čemu je Jordan najpoznatiji. Ponuđeni odgovori: Martina, Petra, Nina, Katarina. Studentica geodezije ne zna odgovor. Nekim sistemom eliminacije odlučuje se za Ninu. Usput dodaje „jer što bi Petra radila u Jordanu.“
Zato putujemo s djetetom.
Ako ti ne putuješ, to je sasvim u redu. Nije to za svakoga. Puno ovisi o djetetu, puno ovisi o roditeljima, znam. Znam i da ima svakave djece i svakakvih roditelja koji dopuštaju puno previše. Razmišljaj na način da je tebi to problem u tih par sati leta. Njima će postati puno dugovječniji problem kada djeca odrastu u osobe koje misle da im je dopušteno sve.
Uglavnom, nije ok kada se kao roditelj koji putuje s djetetom moraš objašnjavati i opravdavati zbog toga. Ono, riječ je o putovanju. Ima li išta ljepše? Ja se recimo nikad nisam pitala zašto je netko dijete ostavio doma. Jednostavno me ne zanima. Nije li to divno 🙂
[…] su obiteljska putovanja najdraža. Bez obzira na destinaciju. […]