Vikend u Skradu

Desetipo`je. Noć. Rasvjete nema. Nije mi svejedno. Cesta je vijugava. Nas troje sami. Nigdje nikoga. Razmišljam o čovjeku s čakijom. Ili gladnom medvjedu. Velikom. A nema signala na mobitelu. On govori, bokte pa gdje ova cesta vodi. Do pakla? Kao, malo se smijemo. I evo nas. Ne u paklu. Ali nije ni daleko. Stigli smo do ulaza u Vražji prolaz. Smještamo se u planinarski dom Zeleni vir. Spavamo uz šum rijeke. Za osobu s diskutabilnim mjehurom, to može biti problem. Za mene nije bio. Uopće. Uvjerila sam se da to šumi ventilator. Budimo se oko 8. Vani 19 stupnjeva. Magla se upravo diže. Krećemo.

Vražji prolaz

Ogrnuli smo se šumom. Ovdje se toliko lakše diše. Uski kanjon kroz koji teče potok Jasle, drveni putići, mi i – šuma. Mimoilazimo se tek s ponekim prolaznikom. Prizori nas nose negdje daleko. Teško je pojmiti da smo samo sat vremena udaljeni od baze, od mora i od naše Rijeke.  Šetnja završava u Muževoj hišici. Postoji legenda koja kaže da su se tu od Turaka skrivali neki od stanovnika ovoga kraja. Kako to i inače biva, na čelu ekipe bio je muškarac, odnosno muž, a špilja je tako postala kuća – hišica. Mi smo se pravili da tamo živi medvjeđa obitelj.

Zeleni vir

Do ove ljepote hodali smo petnaestak minuta. Vrlo uzbrdo i stepeničasto. Taman kad misliš da više ne možeš, evo te na ravnici koja vodi do nje. Sedamdeset metara visoke stijene niz koju se spušta bijela vodena ljepotica. Stojimo pod slapom. Toliko maleni. Pred njezinim veličanstvom – prirodom.

U spilji nedaleko od slapa krije se i jezerce smaragdno-zelene boje po kojem je ovo mjesto i dobilo ime, a voda se odavdje spušta do najstarije hidrocentrale u Gorskom kotaru. Prigodno se zove – Munjara.

Vidikovci

Do Skradskog vrha se nismo penjali, sretni smo bili i na Periću. Drveni stol, klupice, i pogled.

Gledali smo Skrad i s Kavranove stijene koja se nalazi u blizini Perića. Jer, dobrih pogleda nikad dosta.

Svima koji njurgaju da je putovati skupo i komplicirano, uvijek se trudim objasniti da je i izlet u mjesto sat vremena udaljeno od kuće – putovanje. Potroši se minimalno, dobije se puno. Hrvatska je, ako ništa drugo, predivna zemlja. Iza svakog ugla skriva se neko malo čudo. Mi smo svoje, jedan vikend vikend, pronašli u Skradu. 💚

Možda te zanima..

• Skrad je idealan za jednodnevni izlet, ali nikad nije loša ideja protegnuti na vikend.
• Područje je puno apartmana i kuća za odmor – mi smo odsjeli u planinarskom domu Zeleni vir. Nalazi se na samom ulazu u Vražji prolaz, a otuda se kreće i prema slapu.
• Cijena noćenja u sedmerokrevetnoj sobi je 90kn, a ako želite privatnost i sobu s bračnim krevetom, cijena noćenja je 220kn. Više o cijenama, radnom vremenu i popustima pogledajte OVDJE.
• Dom ima i restoran sa sasvim normalnim cijenama.
• Ulaznica za Vražji prolaz je 25kn, djeca do 7 godina plaćaju 10 kn.
• Radno vrijeme je subotom i nedjeljom od 10 do 18 sati, zadnji ulaz je u 17 sati
• informacije pročitajte na SLUŽBENOJ STRANICI

Muževa hišica – možeš ući samo u prvi dio kao mi, a možeš se i pripremiti pa uzeti svjetiljku i proći do kraja gdje se nalazi mala dvorana s jezercem. Temperatura unutra je 8 stupnjeva pa vodi računa o tome.

Područje ima nekoliko pješačkih i poučnih staza – više o Skradu pročitaj OVDJE

Ako dolaziš s djecom:

• Kolica nisu dobra ideja, previše stepenica i uskih neravnih puteva
• Uzmi nosiljku ili odgodi posjet dok dijete ne bude sposobno prohodati sve samostalno
• Budite oprezni – može biti sklisko, pazite sebe i djecu
• Do slapa i zelenog vira hoda se uzbrdo 15-20 minuta
• Za Vražiji prolaz nam je trebalo oko 30 minuta u jednom smjeru, ali stajali smo puno… čisto da se malo divimo
• Ako se spuštaš autom, dođi po danu – cesta koja vodi do tamo je zastrašujuća u svako doba, a posebno po noći 😀 Mi smo imali razlog zbog kojeg smo išli kasno… o tome, kad projekt bude spreman za pokazivanje 😉